„Naša priča ostala je zaključana u ladici u kojoj je trebala zauvijek spavati. Prijateljstvo se pretvorilo u tišinu o kojoj ni zidovi više ne slušaju priče. Malo po malo, život mi se vraćao u normalu, mislila sam da sam uspjela u svojem jedinom naumu – zaboravu.“ Tako barem kaže Ariana Đuzel kao glavni lik ove knjige i to na samom početku no ja vam na kraju kažem da vi nećete htjeti zaboraviti ovu knjigu. Čitajući knjigu mi pratimo život dvadesetpetogodišnje Ariane koji je naizgled sasvim normalan. Ono, standardno – posao, prijatelji, skrivena zatreskanost, obitelj i tako u krug. Ona je vedra, sarkastična, vesela i zabavna, ali ne priča puno o…