Akiko je djevojčica koja ne zna za brojeve, ali zato jako dobro čita slova. Akiko voli svog oca, u njegovom zagrljaju joj je najtoplije. Akiko priča s ručnicima. Akiko nema predrasuda. Akiko poznaje svoje zakone i često se ne uklapa. Akiko je posebna. Ne znam kako bih ikome mogla objasniti što sam ja osjetila čitajući tih devedesetak stranica o Akiko. Je li to jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala ove godine i hoće li sigurno zadržati tu titulu do kraja gode? Da, definitivno. Hoću li ubrzo zaboraviti Akiko? Ne, mislim da ću joj se često vraćati kad ja budem usamljena da mi udijeli koji genijalan savjet. Kad sam čitala…