SHELBY VAN PELT
Shelby Van Pelt američka je autorica koja se sa svojim debitantskim romanom “Neobično pametna stvorenja” (eng. “Remarkably Bright Creatures”) brzo popela na top listu New York Timesa. Vijest je saznala dok je doma vješala osušeno rublje! Ova skromna i veličanstvena autorica koja je svojim talentom iznijela predivnu i toplu priču o hobotnici Marcellusu i njegovim prijateljima trenutno živi u Chicagu sa svojom obitelji.
Recenziju knjige tipkala sam još u ožujku i možete ju pročitati ovdje.
Intervju je produkt suradnje s autoricom, a sudjelovale smo Naklada Sonatina te moja malenkost! Uživajte u malim detaljima autoričinog života.
1. Odakle crpite ideje za svoje knjige? Što Vas je nadahnulo da napišete “Neobično pametna stvorenja”?
Zamisao da pišem o liku Marcellusa sinula mi je nakon što sam na internetu naišla na hrpu videa o zatočenim hobotnicama, koje rade nevjerojatne stvari – provlače se kroz sićušne rupice kako bi pobjegle iz svojih akvarija, otvaraju staklenke, rješavaju zadatke itd. U to doba nisam bila previše informirana o hobotnicama, ali znala sam da su inteligentne i odjednom mi se u glavi stvorio taj neki čangrizav, mrzovoljni glas. Oblikujući taj lik, napisala sam početak knjige, a onda sam ostatak priče, uključujući ljudske likove, izgradila na tome.
2. Što je nastalo prije, radnja ili likovi, i tko vam je omiljeni lik?
Ja uvijek počinjem s likovima! Veći dio radnje smišljam ‘po putu’. Marcellus je većini čitatelja najdraži lik, meni također, ali među ljudskim likovima, iznimno mi je draga Tova. Ona je donekle zasnovana na mojoj pokojnoj baki, s kojom sam bila prilično bliska u djetinjstvu i koja mi veoma nedostaje.
3. Je li Vam bilo teško pisati o životinji, dati joj gotovo ljudske osobine, a da ne prijeđete granicu realistične fikcije i ne prijeđete u fantasy žanr?
Bio je to put prepun zamki! Neke osnovne smjernice skicirala sam na samome početku i to mi je kasnije pomoglo u pisanju. Jedna od njih bila je i ta da Marcellus neće govoriti (ni pisati). Mislim da za čitatelje, u smislu vjerodostojnosti, postoji velika razlika između unutarnjeg monologa inteligentne životinje i one koja govori. Druga je smjernica bila ta da Marcellusove fizičke aktivnosti moraju biti hobotnicama izvedive, što je pak značilo da je svaki fantastični aspekt priče bio na neki način preusmjeren na njegove misli. A s obzirom na to da zapravo nemamo pojma što se odvija u mozgu jedne hobotnice, osjećala sam da je u redu da si u tom smislu dopustim neke slobode.
No, i unatoč tome, smatram da knjiga malčice prelazi u fantastiku. I nadam se da je taj vid priče čitateljima zabavan, osobito onima koji inače ne bi posegnuli za knjigom koja sadrži elemente fantastike.
4. U svojoj knjizi pišete o nekim teškim temama: smrt člana obitelji, napuštenost, gubitak slobode, usamljenost starijih osoba i njihova strepnja oko toga tko će se brinuti za njih kada to više ne budu mogli sami, a ipak Vašu knjigu doživljavamo kao toplu i nježnu – kako ste uspjeli to postići?
Čak i one najsumornije, najteže teme mogu u sebi sadržavati humorističnu notu, i stoga sam naglasak stavljala upravo na te smiješne, naizgled nevažne trenutke ne bih li u priču unijela vedrine. Ali više od svega, cilj mi je bio napisati priču koja je odraz stvarnoga života. A u stvarnome životu proživljavamo te neke uspone i padove, suočavamo se sa samoćom, tugom, zabrinutošću pa ipak nastavljamo živjeti. Ako smo te sreće, naše stvarne životne priče imaju sretan svršetak, ali rijetko kada taj svršetak bude i savršen. I upravo sam to htjela prikazati u ovoj priči.
5. Kako izgleda Vaš proces pisanja? Koliko Vam treba da napišete knjigu i koliko sati dnevno pišete? Imate li neki savjet za pisce?
Nemam neki strogi proces pisanja; u prvoj verziji teksta razrađujem likove i postavljam bitne elemente u zapletu. Zatim radnju dorađujem u ponovnim čitanjima.
Neobično pametna stvorenja pisala sam s prekidima u razdoblju od nekoliko godina, ali tijekom tog vremena uglavnom sam pisala i mijenjala tek prvih nekoliko poglavlja. Tek kad sam si postavila cilj da ću roman dovršiti, trebalo mi je oko šest mjeseci da to i učinim.
Nastojim pisati svakodnevno, no to ne bude uvijek tako, a ja se zbog toga ne opterećujem. Za mene je pisanje poput tjelovježbe – katkad i mišićima treba dan odmora da očvrsnu.
6. Slušate li glazbu dok pišete? Ako da, koja Vas je glazba nadahnula odnosno uz koju ste glazbu pisali Neobično pametna stvorenja?
O, da! Radije biram glazbu koja mi je poznata tako da mi to bude pozadinski zvuk i da mi stihovi pjesama ne odvlače pozornost. Ako se osvrnem na popis pjesama iz razdoblja pisanja Stvorenja, moglo bi se reći da su na njoj prilično bili zastupljeni Pearl Jam, Indigo Girls, Brandi Carlisle i Band of Horses.
7. Kakav je osjećaj biti poznata književnica čija se knjiga nalazi na top listama?
Uglavnom neobičan! Ipak, osim raznoraznih književnih događanja, život jednostavno ide dalje ustaljenom rutinom. Evo jednog zgodnog detalja: kada me nazvala moja urednica da mi priopći da je moja knjiga dospjela na top listu New York Timesa, taman sam slagala osušeno rublje. A onda, kada smo prekinule razgovor, shvatila sam da sam cijelo to vrijeme dok smo se nas dvije radovale i slavile uspjeh romana, ja i dalje slagala rublje. Status bestselera zauvijek ću povezivati sa stanovitim čarapama.
8. Imate li omiljenog pisca odnosno knjigu?
Dakle, teško je odabrati samo jednog pisca. Volim sve što su napisali Fredrik Backman, Kevin Wilson, Jamie Ford, Emily St. John Mandel i Jesmyn Ward.
9. Radite li na novoj knjizi?
Da, ali prva verzija rukopisa još je u nastajanju. Mnogo me čitatelja tražilo nastavak Stvorenja i premda ova nova knjiga to nije, nadam se da će imati sličnu vibru. U njoj nema hobotnica, ali svakako postoji jedan lik koji ne pripada ljudskoj vrsti!
10. Biste li nam otkrili nešto o sebi, nešto što vašim čitateljima možda nije poznato (još uvijek)?
Nisam bila opsjednuta hobotnicama sve dok nisam počela pisati ovu knjigu, no oduvijek sam voljela stvorenja koja u našim tradicionalnim shvaćanjima nisu ni slatka ni mazna. Kao tinejdžerica, imala sam sobu ispunjenu omiljenim reptilima, gušterima raznih vrsta (u različitim terarijima, dakako).