PLESNI KORACI – Nicola Yoon

Plesni koraci (eng. „Instructions for Dancing“) treća je knjiga autorice Nicole Yoon koja je krajem prošle godine dobila i hrvatski prijevod. Na početku upoznajemo Evie, mladu djevojku koja prolazi kroz teško razdoblje kod kuće. Roditelji su joj se nedavno rastali jer je otac prevario majku, ona više ne pronalazi smisao u ljubavi, počela je mrziti ljubavne romane za koje je prije živjela… i vidi budućnost zaljubljenih parova. Točnije, vidi sve dobre i loše trenutke njihove veze do samog prekida. Naravno, to ju jako opterećuje jer ne može sa svima podijeliti tu čudnu sposobnost koju ima.

A kako je došlo do toga? Jedan dan, dok je pokušavala pokloniti sve ljubavne romane kojih se htjela riješiti, jedna gospođa ju je „proklela“. Usput joj je dala knjigu „Plesni koraci“. Sada, navođena tragovima da ju pronađe kako bi skinula kletvu, dolazi do La Brea Dance kluba. Tamo završi na natjecanju u raznim plesovima, a plesni partner joj je X. Puno ime mu je Xavier, svira u bendu, odlično pleše i predobro izgleda. X. će Evie pokazati da još uvijek može vjerovati u ljubav. Ali, što ako se ona previše opusti i vidi kraj njihove veze?

Ovo je jedan prekrasan YA roman koji mi je baš trebao nakon nekoliko težih knjiga koje sam čitala. U njemu dobijete predivno izgrađene likove koji se bore s pravim problemima i zajedno traže put do oprosta i ljubavi. Sve to dobro je začinio i element plesa kao jedna jako kreativna i dobro opisana stavka knjige. Za vrijeme čitanja puštala sam si i neku glazbu i baš sam bila odlično raspoložena – ovo vam je baš takva knjiga. Nije predugačka, a opet dobra da se zabavite. Što se tiče pisanja, stvarno sam uživala. Do sada sam čitala „Sve, baš sve“ od autorice i knjiga „Plesni koraci“ me baš podsjetila zašto sam se zaljubila u Nicolino pisanje nakon čitanja te prve knjige. Ovu sam pročitala u jednom danu.

Knjiga je možda na prvu klišejasta, ali sam baš dosta razmišljala o njoj kada sam pročitala i zadnju stranicu. Ona zapravo govori o tim malim trenucima koji su vrijedni i da ne možemo živjeti u budućnosti i pitati se „što ako“. Treba od srca živjeti u sadašnjosti i upijati sve dobre i loše trenutke jer je od njih satkan cijeli život – od početka do kraja. Naravno, gubitci nas obilježe, svakoga individualno (tako i naše likove), no i to je dio naše osobnosti. Sviđa mi se kako smo vidjeli ljubav i što znači voljeti nekoga iz različitih kutova, a i stvarno sam zavoljela likove. Posebno Xaviera. Sveukupno, rekla bih da je ovo jedna lijepa i slatka priča, posebno kreativna i baš onakva kakvu sam očekivala. Moje preporuke!