BRAČNI PORTRET – Maggie O’Farrell

Bračni portret (eng. „The Marriage Portrait“) povijesna je fikcija koja ima uporište u stvarnim događajima. Naravno, neke stvari u knjizi su izmijenjene, ali autorica se pošteno potrudila dočarati što se to dogodilo u šesnaestom stoljeću u Italiji. Priča prati mladu Lucreziju de’ Medici koja se sa svojih 15 godina mora udati za starijeg muškarca, Alfonsa II. D’Estea. Protagonistica se udala za vojvodu od Ferrare zbog spajanja njihove dvije obitelji i zapravo je uskočila na mjesto svoje preminule sestre koja je Alfonsu bila obećana. Dogovoreni brakovi tada su se podrazumijevali i Lucrezia nije mogla ništa napraviti kako bi izbjegla vjenčanje.

Zima je, a vojvoda i nova vojvotkinja na putu su do njegove vile na osami. Lucrezia je odvedena daleko od svoje obitelji i gotovo da nema osobe kojoj može vjerovati. Stvar je u tome da je na jednoj večeri s mužem posumnjala u njegove namjere prema njoj, a kome da jedna žena u to vrijeme prizna svoje sumnje? U vili je često hladno, a takvi osjećaji prevladavaju i u životima likova. Alfonso je često nemiran i brzo mijenja raspoloženje što Lucreziji samo potvrđuje sumnje. On ju očito planira ubiti, a ona neće biti shvaćena ozbiljno ako nekome pokuša reći. Je li Alfonso stvarno spreman ubiti Lucreziju jer ona ne može zatrudnjeti i roditi mu nasljednika?

Ovo je jedna predivno napisana knjiga. Autoričin stil pisanja je toliko živ i opipljiv da bih se, kad bih virnula kroz prozor za vrijeme čitanja, našla u Italiji u 1500-tih godina. Stil pripovijedanja je odličan. O’Farrell je odlično opisala društvo tog vremena i položaj žena. Najviše su me boljele neke Lucrezijine izjave poput one kome da se obrati ako ima sumnju da ju muž želi ubiti ili tko će joj pomoći općenito ako zatreba nešto s obzirom da žene nemaju nikakvo pravo glasa. Tužna realnost je koliko je vremena trebalo da žene dospiju na položaj na kojem su sada, a on u nekim zemljama (zapravo većini) i dalje nije idealan. Roman je napet i neobičan, do zadnje stranice ne znate je li Lucrezia umislila cijelu priču o svom ubojstvu ili se to stvarno događa.

Kraj knjige je opet priča za sebe, po meni je fantastičan. Ja osobno nisam čula za priču o Lucreziji de’ Medici i puno su mi pomogle autoričine bilješke. Priča je jako zanimljiva i misteriozna, puna malih tragova koji se prate kroz radnju. Jedina zamjerka mi je što je priča išla dosta sporo, ali pretpostavljam da je to normalno s obzirom da se radi o povijesnom žanru, a ja na tom terenu nisam baš domaća. Zapravo mi je ova knjiga bila veliki izazov s obzirom na to da takve inače ne čitam jer mi teško idu, a na kraju sam bila jako sretna što sam ju dovršila i što mi se svidjela. Autorica nas je odvela na put kroz povijest i uživat ćete u čitanju svakog Lucrezijinog dana (a nadam se i riješiti misterij).