2022,  FOKUS,  Po godini recenziranja,  Prema izdavaču,  Recenzije

PONOĆNI KLUB – Christopher Pike

„Ponoćni klub“ (eng. The Midnight club) je kratki roman od svega 162 stranice koji vam ima puno toga za reći. Rotterham ima jedan hospicij u kojem žive djeca koja se bore s neizlječivim bolestima. Tu upoznajemo likove tinejdžerske dobi – Ilonku, Anyu, Kevina, Spencea i Sandru. Svaki od njih ima neki težak oblik tumora s kojim se bori, ali nikome od njih nije ponestalo nade. Jedni druge inspiriraju i motiviraju, zajedno vjeruju u bolje sutra iako su duboko u sebi svjesni da ono ne dolazi. Svi pokušavaju držati čvrstu vezu sa stvarnim svijetom van hospicija, međutim to im teško polazi za rukom. Nije lako snalaziti se u životu kada ti oduzmu sve poznato. Posebno jer neki od njih imaju vrlo agresivan oblik raka koji brzo napreduje. Toliko brzo da se nisu uspjeli ni snaći.

Naime, Ponoćni klub je ime njihove tajne „organizacije“ koja se nakon ponoći sastaje u jednom dijelu hospicija sa svrhom pričanja priča. Za svaki dan svatko od njih treba smisliti priču koju će pričati na sastanku. Priča može biti u dijelovima i pričati se nekoliko dana, može biti kratka priča, a može imati i sto nastavaka. Autor je ovim pričama dao naglasiti kako likovi razmišljaju o reinkarnaciji, životu poslije, ružnim i lijepim stvarima, ljubavi i smrti i još mnogo toga. Priče koje su likovi prepričavali su jednostavno… najbolji dio knjige. Uživala sam u njima, predobra zamisao i dobra izvedba Christophera Pikea.

Ova kratka knjiga je stvarno jako depresivna i mračna. Ne mogu reći da to nisam očekivala jer jesam, ali me svejedno jako iznenadilo u kakve dubine je otišla. Ja sam inače vrlo emotivna čitateljica i mene je knjiga stvarno dotaknula. Imala sam onaj ogroman osjećaj praznine u srcu kad sam ju dovršila i shvatila što se sve dogodilo. S druge strane, koliko su ti mladi ljudi, likovi koje je autor stvorio, puni ljubavi, nade, pozitive, genijalnih ideja… koliko drže do prijateljstva. Jednostavno je bio gušt čitati o tome.

No, u svakom slučaju, mislim da su korice knjige baš krivo napravljene s obzirom na to da je Netflix napravio seriju koja je samo inspirirana knjigom i ta serija spada u horor žanr. Knjiga svakako nije horor, više je teška drama. I mislim da zbog naslovnice ljudi mogu dobiti krivu predodžbu o knjizi bez da su je uopće pokušali pročitati. Zbog toga mi je neizmjerno žao jer je knjiga kao takva stvarno vrijedna čitanja što za seriju ne mogu reći jer ju nisam gledala (iako nisam čula neke pozitivne komentare o njoj). Tako da eto, mali minus za naslovnicu, mislim da je tu trebalo ići u nekom drugom smjeru.

Šaljem preporuku ako imate srca viška da vam se maaaalo podrapa.

Čitam, pišem, fotkam, smišljam, intervjuiram... Pridružite mi se u razgovorima o knjigama te dijeljenju doživljaja o našim najdražim naslovima.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)