PROJEKT SPASITELJ – Andy Weir

“Projekt Spasitelj” najnovija je knjiga Andyja Weira i to je sve, samo ne klasičan SF na koji ste navikli (ako uopće čitate SF). Ova knjiga počinje na jedan vrlo originalan način, a to je da se protagonist budi iz inducirane kome i ne sjeća se gdje je ni zašto je. Onda shvati da je u svemiru. Onda shvati da ne samo da je u svemiru, nego je i u drugom sunčevom sustavu, a nema ni najmanjeg pojma o tome kako je dospio tamo.

Tijekom čitanja retrospektivno saznajemo više o Projektu Spasitelj koji je izmišljen kako bi spasio čovječanstvo, a Ryland Grace je jedan od troje astronauta koji su pristali dati svoj život kako bi spasili Zemlju jer se Sunce iz nekog neobjašnjivog razloga prebrzo počinje gasiti. Njegovo dvoje kolega je umrlo za vrijeme puta u toj induciranoj komi i on je trenutno jedino biće u tako velikom prostranstvu, u beskonačnom prostoru zapravo, a mora smisliti način da spasi svoj svijet.

No, je li on zapravo jedino biće u cijelom svemiru? Koja je šansa da negdje postoji drugi oblik života s inteligencijom sličnom ljudskoj? Kolika je vjerojatnost da će smisliti način da spasi Sunce, a samim time i Zemlju? Što jedan običan čovjek može učiniti dok ganja zadnju šansu koja je čovječanstvu pružena kako bi opstalo?

Meni je ova knjiga bila toliko dobra da vam ne mogu ni opisati svoje oduševljenje na samom kraju. Andy Weir je jedini autor SF-a kojeg sam ja ikada čitala i obožavam njegov stil pisanja. Već sam to spominjala u recenziji knjige “Artemis”, ali Weir ima tu neku sposobnost približiti fiziku nama laicima da ne zvuči kao nešto “svemirski” – to jest, nešto što je teško razumjeti i zamisliti. Weirova objašnjenja su tako pitka i prikazana na najjednostavniji način razumljiv svima. Fizika Weirovim jezikom zvuči još dva puta zanimljivije nego što stvarno je! Općenito jako volim čitati o svemiru, zvijezdama i ostalim fenomenima tako da mi je ova knjiga baš dobro sjela. Također, ova knjiga ne govori samo o spašavanju Zemlje, nego i o jednom vanzemaljskom prijateljstvu jer je tooooliko veliko da ne možete ni zamisliti te mi je zato bilo jako teško dovršiti knjigu i saznati što se dogodi na kraju. Napeto je do daske.

A još jedna super stvar kod Weirovog pisanja je ta da on kroz sve provlači svoj tipični “weirovski” humor (nazvala sam ga tipičnim jer sam ga čitala u njegove druge dvije knjige). I to toliko nevjerojatno paše u njegovom stilu pisanja s tim razumljivim objašnjenjima načela fizike da vam je bolje da se bacite na čitanje! Prijetnje na stranu (hehe), Weir će vam vjerojatno biti kao King – ili će vam se svidjeti ili neće. Ali ne opterećujte se time, samo uronite u knjigu i doživite ju svim osjetilima. Od mene imate super preporuku. 🙂