2022,  FOKUS,  Po godini recenziranja,  Prema izdavaču,  Recenzije

ZADNJA STANICA PARIZ – Lorraine Brown

Radnja ovog romana kreće scenom gdje mladi par juri Venecijom u nadi da će stići na vlak koji vozi prema Amsterdamu. Zašto Amsterdam? Tamo Hannah i Simon putuju zbog vjenčanja njegove sestre. Noćna vožnja vlakom trebala je biti neizmjerno ugodna, ali Hannah otkrije neke stvari na Simonovom mobitelu pa ne može zaspati te odlazi u drugi dio vagona u nadi da će tako malo razbistriti glavu. No, iduće jutro budi se na stanici željezničkog kolodvora i to ne u Amsterdamu nego u PARIZU! Ubrzo shvati da su se vagoni po noći razdvojili te da ona nije čula obavijesti o tome i tako je završila u Parizu, a Simon je sa svim njihovima stvarima i dalje na dobrom putu prema Amsterdamu.

U sličnoj situaciji pronašao se i Francuz Leo koji je završio u krivom vagonu, a trebao bi biti u Amsterdamu na poslovnom sastanku. Ipak, on je Hanni jedino poznato lice, koliko god iritantan bio, pa odluči da je u redu provesti tih nekoliko sati prije polaska novog vlaka s njim. A zamislite taj idiličan razvoj situacije u kojem se slučajno pronađete u Parizu i naiđete na zgodnog Parižanina koji vam želi pokazati cijeli grad. Mislim, bilo bi super da Hannah već nema dečka. Ali upravo Leo joj pokazuje nekakve prave životne vrijednosti, da je život češće neuredan nego uredan, da treba ispuniti sve potencijale koje osjeća u sebi i tražiti sreću u malim stvarima. A to je sve što je Hannah trebala čuti da dobije vjetar u leđa.

Ovo je jedna preslatka priča o putovanju jedne mlade žene, kako u metaforičkom, tako i u doslovnom smislu. Uzela sam knjigu u ruke i osjetila pravi dašak Pariza koji sam posjetila prije nekoliko godina, čak sam upisivala neke lokacije u google maps na mobitelu kako bih pratila gdje su Leo i Hannah šetali. Protagonistica ove priče polako upoznaje sebe, počinje se više voljeti, no bolje upoznaje i druge. Pariz je šarmantan i pun prilika, a takav je i ovaj roman. Uživala sam prateći Hanninu priču dok je ona za sebe tražila neku bolju budućnost i sretan kraj. Knjiga svakako nije zamorna, zbog autoričinog stila pisanja oči samo klize preko stranica, a ruke ih preokreću.

Zadnju stanicu Pariz bih svakako preporučila pustolovima, ljubiteljima predivnih pariških ulica, hrane i znamenitosti, ali i romantičnih šetnji. Knjigu ne bih preporučila ljudima koji u životu ne vole kasniti (šalim se hehe ali srce mi uistinu jest ubrzano kucalo kad je Hannah trebala stići negdje, a stalno je kasnila). Šaljem veliku preporuku za jedno brzo i slatko čitanje, nećete požaliti. ?

Čitam, pišem, fotkam, smišljam, intervjuiram... Pridružite mi se u razgovorima o knjigama te dijeljenju doživljaja o našim najdražim naslovima.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)