NA KRAJU OBOJICA UMIRU – Adam Silvera

„Na kraju obojica umiru“ je young adult/teen fiction knjiga. U Mateovom i Rufusovom svijetu postoji Agencija Death-Cast koja unaprijed zna dan kada će koja osoba umrijeti i dužnost im je obavijestiti žrtve 24 sata prije smrti, ali i omogućiti im mnoštvo aktivnosti zadnji dan njihova života. Agencija Death-Cast nikada nije lagala, Agencija Death-Cast nikada nije pogriješila. Mladi i stariji, dob nije važna, umiru u roku 24 sata od poziva.

Upravo tako Mateu stigne poziv u ponoć i on ostane šokiran. Kako da on to izvede? Kako da u manje od 24 sata proživi ostatak svog života? Kako da stigne reći svim bližnjima koliko ih voli i na koji se način to uopće odradi? Otac mu je još u bolnici i u komi, od njega se i ne može oprostiti kako treba. Naravno, krene ga hvatati panika. Koliko god mu se ponekad život činio besmislen, nije ga planirao završiti s jedva 18 godina.

Rufusu poziv stigne u jednoj vrlo neugodnoj situaciji u kojoj se našao – dok mu šaka leti prema licu dečka koji se upucavao njegovoj bivšoj djevojci. Njegove roditelje i sestru poziv je dočekao prije nekoliko mjeseci kad je ostao bez cijele obitelji, a sada je i on na redu. Cijela obitelj obrisana mu je s lica Zemlje. Jedino što ima smisla u ovoj situaciji je potražiti osobu koja prolazi kroz isto što i on i koja će ga moći utješiti. Osoba s kojom će podijeliti posljednje trenutke. Postoji jedna aplikacija za upoznavanje, zove se Posljednji prijatelj, i preko nje upoznaje Matea.

I ne znamo koliko smo sretni s onime što imamo dok ne dođe jedan trenutak u kojem nam sve može biti oduzeto. Ovo je priča o dva mlada života koja, nažalost, prebrzo idu prema kraju, ali u to malo vremena što im je preostalo uspijevaju pronaći nešto za čime neki ljudi tragaju čitav život. Mateo i Rufus, uz mnoge lekcije koje im je život dao posljednji dan, naučili su pronaći sreću u malim stvarima. U jednostavnosti. To je jedna od stvari koje mi se iznimno sviđaju u ovoj knjizi koja nema puno stranica, ali svejedno puno govori. Koliko smo, zapravo, naizgled nebitni kao pojedinci i kako se svijet nastavlja kretati bez nas. U cijelom tom bunilu ipak se može pronaći dobrih stvari i možemo ostaviti svoj trag iza nas.

Knjiga je pisana prvenstveno iz perspektive dva tinejdžera, ali se tu isprepliću i perspektive nekih drugih osoba i po meni je to napravljeno dosta loše jer nikako baš ne pridonose priči između Rufusa i Matea koja nas, u principu, najviše i zanima. Isto tako, nisam se previše uspjela povezati s Mateovim likom koliko god mi je knjiga generalno bila dobra. Nije nikakav spoiler reći da obojica na kraju umiru jer knjiga to i najavljuje, ali mislim da je ljubav između Matea i Rufusa bila totalno bezvezna. Puno bi mi bolja opcija bila da su ostali prijatelji do samog kraja jer ta zbrzana ljubav na zadnjih nekoliko stranica je samo nekako upropastila dojam jer nekako nije kako treba biti. Ne znam, nekako mislim da se to moglo bolje odraditi.

Malo sam se raspisala, a moja ocjena za ovu knjigu je negdje između 3 i 4. Ovisno kako razmišljam u određenom trenutku tako naginjem drugoj ocjeni haha. Ono što me na kraju malo više vuče četvorci je što volim tužne knjige, nekako ostavljaju jači dojam na mene, volim kad je nešto dobro napisano. Svakako mi javite svoje dojmove o ovoj knjizi ako ste ju pročitali ili ju namjeravate pročitati. ?