PONOĆNA KNJIŽNICA – Matt Haig

Ponoćna knjižnica žanrovski spada pod miks fikcije, SF-a i fantasyja. Protagonistica imena Nora Seed tridesetpetogodišnja je žena koja je beskrajno depresivna i nezadovoljna svojim životom. Trenutno je u fazi gdje preispituje sve što ju je dovelo do ovog trenutka u životu, ali ona toliko ne vidi smisao sebe i svog postojanja da si odluči oduzeti život. Tako knjiga počinje.

Međutim, u ovoj knjizi to nije kraj Norinog života. Ona se odjednom budi u ogromnoj knjižnici gdje ju dočekuje knjižničarka, Gospođa Elm. Ta knjižnica je zapravo, kako se dalje objašnjava, neki međusvijet u kojem završite kada se nađete na prijelazu između života i smrti. Tamo svaka knjiga sadrži priču života koji ste mogli živjeti da ste samo jednu odluku u prošlosti donijeli drugačije. I onda Nora zaviruje u druge verzije svojega života ne bi li pronašla onu u kojoj je zaista sretna i sve je onako kako je zamišljala.

Mislim da je ova knjiga jako zanimljiva. Gospođa Elm vodi Noru na jedan naporan put gdje Nora može vidjeti što bi bilo da je samo nešto drugačije napravila u prošlosti. Naravno, Nora s većinom ‘mogućih života’ nije bila zadovoljna jer je uvijek nedostajala barem jedna komponenta koja ju je mučila. Je li do kraja uspjela pronaći savršenu verziju svog života u kojoj je nastavila živjeti ili se knjižnica urušila, a s njom i Norina duša? To ćete morati saznati tako da pročitate knjigu. ?

Sve nas ponekad muče pitanja o tome što bi bilo kad bi bilo, žalimo za prošlošću i stvarima koje nismo napravili kad smo trebali, razmišljamo o budućnosti… a tako rijetko živimo u sadašnjosti i borimo se s onime što imamo. Čitajući sam se i ja, naravno, zapitala jesam li ja zadovoljna sa svojim životom ili bih voljela da sam krenula u nekom totalno drugom smjeru. Imala sam nekoliko životnih prekretnica zadnjih nekoliko godina i zamislila sam se nad time u smislu što da sam tada odabrala lijevo umjesto desnog.

I onda se na kraju udarim po čelu jer… ja nisam dobila priliku kao Nora. Neću dobiti ništa ako ću samo žaliti sebe i svoje odluke. Mislim, ipak sam ih sama donijela (većinu), ne netko umjesto mene i sada sam ovdje gdje jesam. Imam neke male, a divne ljude u životu koji mi uljepšavaju svaki dan. Imam super planove za budućnost s kojima sam sretna i koji me motiviraju čak i ako se nikad ne ostvare. Gledam u prošlost i smijem se mlađoj sebi. I zapravo zahvaljujem. Još sam tu – dišem, preživljavam i živim. I to mi je najbitnije. Sve ostalo može se nekako popraviti.

To bi nekako bila poanta ove knjige. Mislim da je svoju poruku dobro poslala u svijet. Knjiga mi se svidjela, iako sam slične teme viđala i u drugim djelima, ali ocjena će ostati 4. Svakako šaljem preporuku. ?