VOŠTANI PRINC – Miro Morović

Miro Morović mi više nije strano ime kada preporučujem knjige. Rijetko čitam trilere, ali kad me netko pita za neku preporuku dobrog trilera/krimića, bez razmišljanja ih uputim prema Nakladi Fragment koja je izdala Morovićeva oba romana. Zato sada ovdje pišem ogromnu preporuku za Voštanog princa.

Radnja Voštanog princa traje svega nekoliko dana, a počinje 20. siječnja gdje u prvom poglavlju pratimo dvanaestogodišnju djevojčicu Michelle koja trči šumom u strahu. Zove svoju majku kako bi se oprostila jer u tim ranim godinama zna da joj slijedi kraj. Ubrzo nakon toga saznajemo kako su ljudi u zoološkom vrtu pronašli tijelo mlade djevojke u kavezu s jaguarom koji ju je mrtvu pokušao razderati. Mislim, ako Miro ne zna napraviti brutalan uvod u priču, ne znam tko može.

Na slučaju ponovno radi poznati nam detektiv Andrew Frame i njegov kolega Roger Stewart. Oni pokušavaju otkriti što se krije iza ovog kompleksnog slučaja. Što povezuje sve žrtve koje su s vremenom pale? Koji je motiv? Koliko imaju vremena za riješiti slučaj prije nego što se pojavi nova žrtva? Tko je Voštani princ i zašto ubija? I sve to dok serijski ubojica slobodno i neprimjetno hoda ulicama grada.

Miro mi je, u jednom našem razgovoru, spomenuo kako od svih ljudi koji su čitali njegove romane i podijelili s njim mišljenje nitko nije otkrio tko je ubojica prije otkrivanja u knjizi. Naravno da i ja spadam u te ljude. Nisam mogla povezati sve sitnice da me režete ovdje *pokazujem rukama na vrat*. Tragove je tako dobro kamuflirao da su svi plot twistovi bili ogromni, a sve je tako savršeno imalo smisla. Sve je tako dobro i detaljno isplanirano. Vidi se da se na ovoj knjizi puuuuno radilo, baš veliki pomak od Djece slijepoga kovača i predrago mi je to vidjeti i zaključiti premda sama, kao što sam već spomenula, rijetko čitam trilere.

Knjiga je zaista predobro napisana i uživala sam u svakoj stranici jer je Miro napravio takvu priču da knjigu jednostavno ne ispuštaš iz ruku. Listaš. Stranice samo idu i na kraju ti se čini da ih nema dovoljno.

Još jedna mala napomena. Ovaj roman pisan je kao još jedan u kolekciji slučajeva Andrewa Framea, ne nužno kao nastavak. Dakle, odgovor na pitanje može li se Voštanog princa čitati zasebno bez da znate radnju iz Djece slijepoga kovača – da, možete.

P. S. kako vam zvuči ideja pokrenuti peticiju da se napravi neka mini triler/krimi serija o slučajevima Andrewa Framea? Meni to trenutno zvuči kao genijalna ideja. ?