Intervjui,  S domaćim autorima

MISLAV GLEICH

Mislav Gleich novije je ime na hrvatskoj književnoj sceni, a autor je ujedno i najmlađi član Društva hrvatskih književnika. Rođen je 1997. godine, a završio je gimnaziju te studira anglistiku i komparativnu književnost. Ovaj autor je velika umjetnička duša – od malena je uključen u glazbu i književnost, mnoge kreativne stvari. Mislav je vrlo komunikativan, često dobre volje i pun mašte.

2018. godine je u sklopu naklade Nova knjiga Rast objavljuje postmodernistički roman apsurda Nikolay Vasilevsky te žanrovski triler Samostan Craven Hill. 2021. godine izlazi Beskrajno ljeto: Smaknuće Brandona Brycea kojeg deklarira kao psihološki triler.

Predlažem da malo bolje upoznamo ovog dvadesetčetverogodišnjeg autora iz Zagreba kroz moja pitanja. ?

1. Odakle dobivate ideje? Kako ste dobili inspiraciju za “Beskrajno ljeto”?
Ideje dolaze odasvud. Najčešće mi se neki prizor ureže u misli, ili mi naprosto neka premisa padne na pamet, i onda imam potrebu dodatno je razraditi. Što se tiče Beskrajnog ljeta, 2019. godine, ne znam ni sam zašto, na pamet mi je pao prizor: mladi dečko, njegova cura i dječačić na prekrasan ljetni dan odlaze u šumu. Sunce blješti, opušteni su, sve je divno i krasno – no nešto se mora dogoditi u toj šumi, ali što? Pa, uz malo mozganja, odlučio sam toj sretnoj trojci zagorčati živote tako što sam ih postavio u situaciju u kojoj će posvjedočiti smaknuću nedužnog starca. Tako je započelo Beskrajno ljeto.

2. Kako izgleda Vaš proces pisanja i koliko Vam prosječno treba da napišete knjigu?
Imam uhodan proces koji me, bogu hvala, zasad vrlo dobro služio. Uvijek krećem od početne premise. Nekoliko tjedana ili mjeseci razrađujem strukturu i poglavlja, tj. općenito plan pisanja. Kad to završim, onda se bacam na najzabavniji dio – pisanje. Svaki dan znam što ću napisati, tako da generalno ne skrećem s putanje i mogu biti discipliniran po tom pitanju. Jednom kad napišem rukopis, ostavljam ga sa strane i ne diram ga. Nakon nekoliko tjedana, čitam ga svježim očima i bacam se na mukotrpno, mazohističko ispravljanje. Koliko će mi vremena trebati da napišem knjigu ovisi o njezinoj duljini.

Nekima je to malo, nekima puno vremena. Koji je Vaš savjet autorima na tu temu?
Što se tiče savjeta, tu ne mogu biti vrlo specifičan, jer svatko piše na način koji mu odgovara. Meni najviše paše ovako discipliniran, „školski“ način; ono što mogu reći drugim autorima jest da nikad ne smiju izgubiti vjeru u ono što stvaraju.

3. Što Vam je prvo palo na pamet, radnja ili likovi?
Mislim da je u većini slučajeva prvo došla radnja.

A koji je Vaš najdraži lik i zašto? Dijelite li možda slične osobine?
Ako govorimo generalno o najdražim likovima iz književnosti, mislim da bih izdvojio svećenika Claudea Frolla iz Zvonara crkve Notre Dame. Što se tiče najdražeg lika iz mojih knjiga, teško mi se opredijeliti za jednog. Adrian mi je blizak jer sam ga bazirao na sebi, ali nije mi najzanimljiviji i najdraži; ta bi titula možda pripala nekim likovima iz mojih zasad neobjavljenih tekstova, poput jednog mog drugog protagonista i njegovog antagonista.

4. Pokušavate li biti originalni ili dostavljate čitateljima ono o čemu žele čitati?
Nastojim biti originalan, ali samo zato što ne želim ispričati priču koja se ispričala već milijun puta u drugim knjigama i filmovima. Primjerice, u Samostanu Craven Hillu neke je ljude zasmetao kontroverzan kraj, ali ideja takvog kraja bila je upravo premisa koja me potaknula na pisanje te knjige. Beskrajno ljeto ispalo je specifično jer je kombiniralo različite žanrove, i bio sam svjestan toga dok sam pisao taj roman, ali smatrao sam da se ne trebam pokoravati pravilima žanra i da stvaram nešto malčice drugačije od uobičajenog trilera ili YA priče.

5. Volite li inače čitati? Koja je Vaša najdraža knjiga?
Volim čitati, premda u zadnje vrijeme zbog utjecaja pandemije i drugih faktora čitam nešto manje nego prije. Imam nekoliko najdražih: Yankee na dvoru kralja Arthura Marka Twaina, Robinson Crusoe Daniela Defoea, Praško groblje Umberta Eca, Put oko svijeta za 80 dana Julesa Verna, Zvonar crkve Notre Dame Victora Hugoa, Forrest Gump Winstona Grooma, Misery Stephena Kinga, i naravno Harry Potter serijal.

6. Čitate li recenzije o Vašim knjigama? Kako se nosite s dobrima ili lošima? Pomaže li veliki ego piscima ili ih samo povrjeđuje?
Čitam recenzije, naravno. Uvijek ste sretni zbog dobre recenzije, a one loše radije biste izbjegli. Ali normalno je da ćete dobiti i dobre i loše – ljepota umjetnosti je u subjektivnosti. Uvijek si pomislim da su i najveći umjetnici dobivali negativne kritike. Na primjer, za Beatlese su rani kritičari iznosili prilično ružne komentare. Jedan je kritičar poderao omotnicu albuma Bijelog dugmeta pred Goranom Bregovićem. S Dickensom su se ponekad sprdali jer je bio previše melodramatičan. Studenti su se smijali Simonu & Garfunkelu kad su počeli pjevati „Hello darkness my old friend…“, a kasnije je to postao hit. Postoji bezbroj takvih primjera. Ako su ovakve gigantske umjetnike mogli kritizirati, tko sam onda ja da ne dobijem lošu recenziju? A što se tiče ega, mislim da većina pisaca ima velik ego, jer pisanje knjige iziskuje puno truda i predanosti, a objava vam daje afirmaciju. Ja nastojim koliko mogu na sve gledati kao na pozitivno iskustvo, a iz kritika izvući nešto konstruktivno što bi mi pomoglo za dalje. Mislim da je najbolje svemu prilaziti s određenom skromnošću, ali i dalje posjedovati ambiciju i vjeru u sebe.

7. Pišete li slušajući glazbu? Ako da, koja Vas je glazba inspirirala ili Vam radila društvo dok ste pisali „Beskrajno ljeto“?
Kad sam bio mlađi uvijek bih si pustio nešto uz pisanje. Alternativni rock, pop rock, japansku glazbu… Sad me to pomalo ometa. Eventualno si pustim neki ambience na YouTubeu. Ali mislim da nisam ništa slušao tijekom Beskrajnog ljeta.

8. Što ste izbacili iz knjige „Beskrajno ljeto“? Postoji li neka scena koju smo propustili, a koju biste sad mogli podijeliti s nama?
Ne sjećam se da sam izbacivao išta značajno. Sve što sam htio prikazati u Ljetu ostalo je u konačnoj verziji.

9. Kako se nosite sa spisateljskom blokadom?
Tako da ne dramim oko toga, nego sjednem i pišem. Međutim, priznat ću da s vremena na vrijeme eksterni čimbenici utječu na moju motivaciju pa uopće ne vidim smisao u radu. Ali to nije do pisanja per se, to je, kažem, do eksternih čimbenika. Jednom kad se to riješi, pisanju se vraćam kao starom prijatelju.

10. Radite li trenutno na nečemu što biste mogli podijeliti sa svojim čitateljima? Neki novi roman na vidiku?
Trenutno ispravljam Teror u Malwarku, roman koji zauzima posebno mjesto u mom srcu. Koliko god da je „mene“ bilo u Beskrajnom ljetu, na jedan drugi način Teror u Malwarku knjiga je koja mi je bliža. Svim čitateljima koji su od Beskrajnog ljeta očekivali klasičniji triler iskupit ću se, vjerujem, putem Malwarka. Siguran sam da će biti objavljen u neko dogledno vrijeme. A mimo toga – pa, nešto se sprema, ne želim još ništa govoriti, ali uskoro stižu neke velike i lijepe vijesti ?

Čitam, pišem, fotkam, smišljam, intervjuiram... Pridružite mi se u razgovorima o knjigama te dijeljenju doživljaja o našim najdražim naslovima.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)