(DIS)BALANS SVJETOVA – Lorena Vojtić
S Lorenom Vojtić sam vas upoznala još prošle godine u ovo vrijeme kad sam čitala njezinu prvu zbirku poezije u prozi – Na krilima snova – koja me izula iz cipela. Recenziju te zbirke možete pročitati ovdje.
Autorica, dakako, nije zabušavala. Marljivo je radila na svojoj šestoj zbirci koju je nazvala (Dis)balans svjetova. Zanimljiv naslov, moram priznati, ali što u vezi Loreninog pisanja nije zanimljivo?
Iako kratka, zbirka sadrži 16 različitih pjesama i tekstova u koje je utkano puno osjećaja. Vojtić se i dalje služi impresivnim vokabularom, takvim kakav svakako ne očekujete od dvadesetpetogodišnjakinje. Sve više prihvaćam činjenicu koju ona i sama za sebe tvrdi – da je ona stara duša i da živi u krivom vremenu. Ali, neka ona živi u našem vremenu, barem nam može predstaviti sve što je njezin predivan um u stanju smisliti. Više puta sam se uhvatila kako se vraćam nekim dijelovima jer ih nisam dobro razumjela. I onda, kada sam spoznala tu dubinu i kvalitetu, sam se totalno raznježila. Divno je to što piše.
Čini mi se da je u ovoj zbirci naglasak stavila na svoju i suprugovu ljubav (koja uključuje i njihovu kćerkicu) jer sam tu ljubav nekako najviše osjetila. Poznavajući Lorenu i privatno, znam s kakvim se stvarima nosi u životu i onda mi je ovo sve sjelo puno teže nego što će možda drugima. No, vjerujem da se u nekim stihovima svi možemo pronaći.
Jedina zamjerka koju nalazim u knjizi je, stoga, dužina knjige. Stvarno je prekratka, ima svega četrdesetak stranica i mislim da se mogla još popuniti kako bi dobili više materijala za čitanje koji je stvarno kvalitetan u Loreninom slučaju. Osim dužine knjige, spomenula bih još i naslovnicu koja mi na prvu nije baš sjela, a ni na drugu. Nevertheless, ono što knjiga skriva unutra je puno bitnije.
Veselim se svim Loreninim novim radovima i veselim se što ju mogu pratiti na njezinom putu kreativnosti. Želim da zauvijek ostane dosljedna sebi i svom pisanju i ovako originalna kao što je sada. Vojtić ima baš specifičan stil pisanja i izbor riječi, kad ju jednom počnete čitati, prepoznat ćete ju bilo gdje. 🙂