FITNESS I NAPOLITANKE – Mateja Klemenčić

Ovim putem zahvalila bih se izdavaču Alegria knjiga jer ne znam kako bi inače ova knjiga dospjela u moje ruke. Mislim da bi ju moj knjiški nos uvelike zaobišao jer… na koricama piše „Realna priča o odnosu s hranom, vježbanjem i svojim tijelom“ i, da budem iskrena, treba li to meni? Neki tamo self-help o hrani i vježbanju? Pa ne spadam ja u tu kategoriju… Osim što ovo nije neki tamo self-help. I ja sam možda spadala u tu kategoriju bez da sam toga bila svjesna.

Mateja Klemenčić autorica je ove knjige koja govori o njezinom fizičkom i mentalnom procesu sazrijevanja. O borbi sa samom sobom. U ranim je godinama počela otkrivati svoje tijelo, razlikovati zdravu i nezdravu hranu te je stvorila sliku savršenog tijela po uzoru na društvo oko sebe. I dok se formirala u predivnu ženu, ona se zapravo borila s mnogo svojih nesigurnosti. S nezadovoljstvom. Bila je duboko nesretna. Poistovjetila je svoju osobnu vrijednost s vrijednošću brojki koje je vidjela kad bi gola i bosa stala na vagu. I kada bi se pogledala u ogledalo.

Tako je Mateja započela sa svojim prvim dijetama. Uskraćivala si je hranu. Onda je počelo brojanje i kontrola kalorija, a zatim i prekomjerno vježbanje. Pa je zamijenila dijetu sintagmom „zdrava prehrana“ koja je i dalje bila sve, samo ne zdrava i dobra za nju i njezino tijelo. A tada su se počele pojavljivati i prve epizode prejedanja koje su joj bila totalno strana stvar. Prema sredini knjige pratimo kako ona emocionalno potpuno propada, a onda joj se ni fizički tijelo više nije imalo snage boriti. Otkazalo je poslušnost i ona više nije imala kontrolu. Ništa nije bilo onako kako je zamislila. I tu se počela raspadati.

No, nije joj moglo krenuti na bolje dok sama nije prožvakala što je zapravo problem i priznala si da ga ima te da ga ne može samo gurnuti pod tepih. Ova knjiga je poput self-helpa svim ljudima koji još nisu prihvatili svoje tijelo i misle da je ono problem. Nije, samo je dugačak proces prihvaćanja toga i donošenja zaključka. I pun je uspona i padova što je i sama autorica rekla.

Baš sam se bila javila Mateji dok sam čitala jer je u jednom trenutku u knjizi spomenula kako ljeti po najvećim vrućinama nije htjela nositi kratke hlače zbog celulita i debelih bedara. Kad sam još bila u srednjoj školi (a to nije bilo tako davno, prije svega 3 godine) isto se nikako nisam usudila ljeti po Zagrebu nositi kratke hlače jer mi je glava bila puna „idealnih tijela“ kakva sam tada viđala na društvenim mrežama i nisam se mogla osloboditi straha. I sjećam se da na maturalac nisam ponijela niti jedne kratke hlače već samo duge i široke jer sam se brinula što će drugi misliti, a bila je sredina srpnja i mi smo bili u Parizu.

Osim toga, kad sam došla do dijela u knjizi u kojem autorica priča kako si je često branila neku hranu i onda bi se usred epizoda prejedanja prejedala upravo tom hranom koju si je strogo branila sjetila sam se isto svog primjera prije par godina kad sam si branila slatko. Točnije, branila sam si posebno gumene bombone, a onda bih nakon nekog vremena posustala, uzela vrećicu tih slatkiša i najela se toliko da bi mi kasnije bilo zlo (ne znam kog zavaravam jer to i danas radim iako si ih ne branim, samo jako volim gumene bombone kao što Mateja voli napolitanke hehe).

Moja iskustva mržnje vlastitog tijela su doista nula naspram raznih iskustava koje sam čula i Matejinog vlastitog primjera koji nam je podijelila u svojoj knjizi, ali svejedno sam ih htjela podijeliti s vama kao znak podrške. Niste sami. Normalno je da se ponekad izgubimo. Ima ljudi koji će nam pomoći ustati iz pepela kad dotaknemo dno i vratiti nas na pravi put. No, da bismo uopće do toga došli, moramo sami sebi priznati s kojim se demonima borimo. Jer oni su samo u našoj glavi.

Ovo je genijalno napisana knjiga i neizmjerno sam zahvalna Mateji na ovom priručniku koji govori o jednom velikom putu koji je ona prošla kako bi počela voljeti i prihvaćati sebe i svoje tijelo. Predivno mi je što na početku knjige postoji napomena kako informacije iz knjige nisu zamjena za profesionalne i medicinske dijagnoze i savjete te je navela mjesta u Republici Hrvatskoj na kojima se možete obratiti u slučaju da imate problema s poremećajem hranjenja i slično. Voljela bih samo naglasiti da, ako imate problema s poremećajem u prehrani (eating disorder), bi bilo dobro kad biste knjizi pristupili s malo opreza jer je autorica bila brutalno iskrena i realna, a nekome bi to mogao biti okidač za neke loše uspomene i slične stvari. Tako da s rezervom uzmite ovaj trigger warning.

Dugo nisam pisala ovako duge recenzije, ali sam na ovu temu imala puno toga za reći. Nadam se da ne zamjerate i da se i dalje čitamo. 😀

P. S. Počnite više voljeti sebe. Ne od sutra. Od danas. Od ovog trenutka. <3