31 NOGOMETNI TEREN – Matea Čvagić Prašnjak

Joj, ne znam jesam li samo ja takav freak što se tiče knjiga i čitam apsolutno svaku stranicu: od prve na kojoj se nalaze urednici, lektori i ilustratori (čestitam Kristini Šomođi na predivnoj ilustraciji koja se nalazi na koricama te Magdaleni Dedić čije se ilustracije protežu poglavljima unutar knjige) pa sve do zahvala na samom kraju, ali mene su ovdje i posvete i zahvale oduševile. Autorica se baš isprsila i dala nam poveliki komad sebe da ju čitamo. Ne želim imati neki ogroman uvod u ovu recenziju jer vam odmah želim ispričati što mi se sve svidjelo, ali prvo kratko o radnji.

Ovaj naslov pisan je u trećem licu i prati četiri lika – Nadju, Žanet, Tabitu i Patrika – u različitim životnim periodima i, uglavnom, u različitim mjestima. Osim što imamo uvid u živote, naizgled, nepovezanih ljudi, na početku svakog poglavlja nalazimo predivne ilustracije, ali i imena poglavlja. Knjiga sadrži 31 poglavlje od kojih svako ima svoj naziv. Voljela bih navesti njihova imena kako bih vas još više zainteresirala za knjigu: Krila, Kolijevka, Ogledalo, Oči, Kazaljke, Dječak, Olimpija, Izgubljeni kompas, Metamorfoze, Zair, Kameleoni, Kovčeg, Dobre vile, Iris, Granice, Dodiri, Zastor, Poštanski sandučić, Sjene, Uspavanka, Zlatni zub, Ringišpil, Lažirane smrti, Kći, Estuarij, Silueta, Čokoladna put, Bumerang, Rane, Tango i Snijeg.

Naravno, ne bi imalo previše smisla pratiti četiri odvojene radnje u različitim razdobljima da likovi nisu nekako povezani, zar ne? Tu se krije čar Mateine ideje o romanu. To kako ona isprepliće živote i sudbine tih ljudi je ludilo. Na početku sam stvarno bila zbunjena i mislila sam si kako bih definitivno trebala voditi bilješke tijekom čitanja, ali kroz kratko vrijeme sve sjedne na svoje mjesto i shvatite zašto je tako i da, da je drugačije, ne bi valjalo.

Matea Čvagić Prašnjak piše o bolnim temama. O sretnim trenucima. O piscima. O obiteljskim odnosima. O izgubljenom – nađenom. O starim i novim ljubavima, o korovu i ružama. O zamjenama. I o nogometnim terenima. Čak trideset i jednom.

Ja se od srca zahvaljujem Nakladi Fragment što su mi uvalili ovu knjigu da ju pročitam jer se doista osjećam obogaćeno. Iako se tako osjećam nakon svake knjige (premda mi ona možda ponekad bila i loša), autorica 31 nogometnog terena je takva mudrica da bih ja cijelu tu knjigu pretvorila u jedan veliki citat. Stvarno je jako emotivno iskustvo čitati i živjeti živote likova, a vjerujte mi da uz njezino pisanje to i možete. Matea, iako ima tek 24 godine, piše jako zrelo, tako da se jednostavno morate složiti s njome. Ako se i ne složite s činjenicama koje iznosi, morate se složiti da je predivan način na koji ih je prezentirala.

Ovim putem željela bih iskazati iskrenu želju za čitanjem drugih Mateinih djela i zato se neizmjerno veselim njezinim novim projektima, nadam se, i dalje u suradnji s Nakladom Fragment. Voljela bih ju vidjeti da se u sljedećem romanu fokusira na manje likova i da iz njih izvuče dublju karakterizaciju, čak dublju od ove koju nam je servirala preko likova iz 31NT. Možda je samo stvar u meni, ali volim se usredotočiti na psihološku karakterizaciju, a to bolje postižem kad neki likovi ipak imaju prednost.

A sada mala obavijest koja će ovako zauvijek ostati zabilježena – autorica Matea Čvagić Prašnjak izlazi na online knjišku turneju sa svojom knjigom 31 nogometni teren. Turneja će trajati od 17.-21.03. i moći ćete ju pratiti na raznim stranicama pa vam prilažem sliku gdje i kada se možete družiti s nama. Kao što možete vidjeti, s Mateom pričam o knjizi u tom virtualnom intervjuu/online kavi 18.03. u 19:00 na mojem Instagram profilu @delightedbookworm pa me obavezno zapratite ovdje ako već niste. Nadam se da se vidimo! 😀