NA KRILIMA SNOVA – Lorena Vojtić

Lorena Vojtić, bivša Kujek, rođena je 1996. godine u Osijeku te tamo i trenutno živi. Tijekom odrastanja na mnoge je načine širila pozitivu i iskazivala svoju kreativnost što je definitivno danas, pet godina nakon završetka srednje škole, rezultiralo divnim naslovima. Do sada su izdani sljedeći naslovi: „Na krilima snova“, „Regeneracija neslomljive“, „Ispod ledene epiderme“, „Sunovraćenje“ i, za kraj, „Retorika tišine“. No, bez brige, ni ovdje nije kraj jer Lorena radi i na šestoj knjizi!

„Na krilima snova“, ako je vjerovati podacima, objavljena je kad je autorica imala svega dvadeset godina (2016. godine). Da možete zaviriti u knjigu, a stvarno bih voljela da dobijete tu priliku, vidjeli biste kakve osjećaje i mudrosti skriva, a o njima piše dvadesetogodišnjakinja. Da se razumijemo, ne podcjenjujem nikoga. Samo jednostavno nisam očekivala ono što sam dobila, a dobila sam još više od toga.

Poezija u prozi. Kao prvo, poeziju sam zavoljela zbog Atticusa i tu mi je odmah jedna kvačica. Odobravam. Kao drugo, radi se o domaćoj autorici i zanimalo me koliko daleko ide. Koliko je stvarno dobra. I čitala sam satima… Knjiga je naizgled kratka, ima stotinjak stranica, ali sam puno vremena potrošila upijajući riječi. To je bio proces. Okej, neću lagati, zastajala sam i zbog toga što su mi neke riječi bile nove i morala sam ih googlati, ali Bože moj, cijeli život učimo, zar ne? 😉

Preko poezije, autorica nam jasno prikazuje kakve je borbe prošla i prolazi u životu te kako se nosila s njima, kako je rješavala probleme i što joj je bila motivacija. Njezine riječi su iskrene, teške, dobro promišljene i savršeno uklopljene. Ovaj rad se ne čita s nogu jer je to nemoguće. Pratimo Lorenin rast, rast njezine osobnosti od prve do zadnje pjesme. No, nije sve usmjereno samo na njezin lik.  Ona ukazuje i na problematiku modernog svijeta – potraga za identitetom i pronalasku svog glasa, svog „ja“ i neizgovorene riječi. Neproživljeni snovi. Ima tu svega…

Kao jedna vrlo mlada autorica, mislim da se Lorena pokazala u najboljem svijetlu s prostorom za napredak. Nisam se mogla u potpunosti povezati s napisanim kao kod, primjerice, Atticusa kojeg sam čitala ove godine i recenzirala “Voli nju divlju”, ali sve to dokazuje koliko su autori različiti. Atticus piše tako da u tri riječi opiše kako se osjećam na jednostavan način, a Lorena to napravi s više riječi tj. rečenica. Složeno, ali stvar je u tome da Lorena crpi inspiraciju ne samo iz ljudskih osjećaja i problema, već i iz čaše vode koju pije kad po noći ustane jer ne može spavati. Vjerujte mi kada kažem da bi naša autorica napravila čudo riječima o čaši vode te bi ona odjednom dobila dublje značenje.

Vojtić je autorica koja je, na pozitivan način, pridonijela mom iskustvu u ovoj našoj knjiškoj zajednici. Naime, Lorena mi se javila sredinom studenog s pitanjem jesam li otvorena za knjišku suradnju. Ona je time postala prva osoba koja mi je poslala upit za suradnju. Mislim da vam ne mogu opisati koliko mi to znači pogotovo zato što znate koliko volim promovirati domaće autore, a posebno one koji imaju odlične radove. Rekla bih da nije lako probiti se u Hrvatskoj pa je svako promoviranje dobro došlo. Čitajmo domaće!

Sigurno imate pitanje kako do knjige/a pa ću vam skratiti vrijeme. Knjige, za Vas koji ih želite naručiti (jednu ili više) možete to napraviti preko autoričinog privatnog Facebook ili Instagram profila, ali i preko Facebook stranice. Za one koji su u blizini, neke primjerke možete pronaći i u knjižnici u Belišću, knjižnici u Osijeku te kupiti i u knjižari „Nova“ u Osijeku! Nije li to predivno? 😀

Ljudi, uživajte i, ako imate priliku, dajte ju Loreninoj poeziji.