DNEVNIK RENIJE SPIEGEL – Renia Spiegel

Evo jednog žanra koji se još nije pojavio na mome blogu. Odmah bih voljela zahvaliti svojim kolegicama s Hermini i Sari, što su me potaknule da izađem iz svoje zone komfora i dam priliku knjizi koja, barem na prvu, totalno nije moj žanr. Dnevnik Renije Spiegel povijesno je djelo, opisuju ga kao klasik književnosti o holokaustu – strašnom periodu prve polovice dvadesetog stoljeća.

Renia je rođena u Poljskoj 1924. godine, a dnevnik započinje pisati 1939. godine. Ukratko, živjela je sa sestrom kod bake i djeda, odvojena od roditelja. Tijekom rata Poljska je bila jedno vrijeme pod sovjetskom i kasnije pod nacističkom okupacijom, a Renia ih je obje doživjela. Zadnja dva tjedna života u 1942. godini zatvorena je u geto u svome gradu, Przemyslu, pa je bila prisiljena skrivati se kako ne bi završila na streljanju. Njezino skrovište ubrzo je pronađeno te je ona ubijena s 18 godina.

Nisam čitala Dnevnik Anne Frank pa ne mogu reći iz prve ruke, ali čitala sam recenzije o toj knjizi pa bih voljela malo usporediti i prokomentirati. Anna, osim što je bila mlađa od Renije dok je pisala, ona kao da je pisala zreliji dnevnik i više se fokusirala na rat. Privatni, tinejdžerski, život bio je u drugom planu.

Iako, kada malo bolje razmislim, glupo je reći da netko ima zreli dnevnik ili što već, nije kao da sam mogla Reniji ili Anni reći „Hej, ajde malo više pišite o ratu jer to ljude više zanima“, svaka je pisala što je htjela i svakako je predivna stvar što mi njihove dnevnike sada možemo držati u svojim rukama i čitati o bitnom dijelu povijesti koji se nikada ne smije ponoviti. Tako da, definitivno sam naišla na jedan dosadniji dio na sredini knjige jer sam samo htjela da bude malo dinamičnije.

Kod Renije primjećujem da se ona više fokusirala na ono što ju je veselilo u teškim trenucima. Lijepe su mi te njezine pjesme koje se protežu cijelim dnevnikom… komentirala sam s kolegicama kako smo skeptične oko toga hoće li se izgubiti „duša“ pjesama u prijevodu, ali mislim da nije – evo jednog primjera ispod, nije cijela, ali pjesma sa 113. stranice.

Voljela bih vam spomenuti, ne znam kako je u Anninom dnevniku, ali u Renijinom se dosta datuma ne poklapa i to je naznačeno u podnožju stranice. Eh sada, nije da se to dogodi svakih ne znam koliko stranica, nego gotovo stalno. Primjerice, Renia je uvijek započela zapis datumom i godinom te danom u tjednu pa kaže „8. prosinca 1941., utorak“ kada je zapravo bio ponedjeljak. Ne znam je li se ona nalazila u tako stresnim situacijama da je gubila pojam o danima, ali ove se greške protežu kroz cijeli dnevnik što me jako fascinira, stvarno je zanimljivo i mora da je bilo zanimljivo onome tko je prepisivao njezine rukopise i stvarao ovu knjigu.

Također, što mi je bilo totalno novo u ovoj strukturi djela, knjiga nema poglavlja. Logično, kao dnevnik, pisana je samo po datumima. I onda se tu javi moj knjiški OCD (pretjerujem) koji mi govori da, kada prestajem s čitanjem, prekinut ću se na kraju poglavlja… ali ovdje nema poglavlja! I onda sam se trudila nekako, kada sam radila stanke od čitanja, završiti na kraju nekog mjeseca da sljedeći put kada uzmem knjigu u ruke počnem od novog mjeseca. Ima nešto poremećeno u meni haha 😀

Za kraj – preporučila bih Reniju, zašto ne. Dnevnik joj je bio puno više od najboljeg prijatelja i mislim da ju je psihički držao na mjestu da se ne raspadne u teškim trenucima. Na kraju knjige nalaze se bilješke njezine sestre koja je preživjela rat i započela novi život u Americi, a od nje saznajemo da je dnevnik imao preko 700 stranica i 60 pjesama – pravo blago!

Pozdrav do sljedeće recenzijeeee! 🙂