2018,  Po godini recenziranja,  Prema izdavaču,  Profil,  Recenzije

JEDINO SJEĆANJE FLORE BANKS – Emily Barr

Nakon sto godina odlučila sam u ruke uzeti knjigu o kojoj nisam čula nikakvu kritiku – ni pozitivnu ni negativnu. Dakle, prije nego što je ekipa iz Profila najavila Floru Banks, ja nikada nisam čula za tu knjigu. Mislim, ona je nova u cijelome svijetu, ali obično kada uzimam knjige potrudim se pročitati par recenzija kako bih stvorila neku predodžbu o tome privlači li me sadržajno ta knjiga.

Upozorenje: priča i tematika je kao za tinejdžere, ali ja bih rekla i sve one roditelje koji bi željeli saznati kako je to biti u našoj koži u današnje vrijeme i vidjeti stvari iz naše perspektive!
Sada možemo na radnju.

Flora ima poseban oblik amnezije i pamćenje ju ne služi baš najbolje. Bolest je dobila sa svojih deset godina – tada su joj stvari počele samo izlaziti iz glave i nikako da se vrate, ali zato se sjeća događaja prije desete godine koji nisu izmaglili. Baš zato zna da ima najbolju prijateljicu Paige. Ona, doduše, izgleda malo drugačije jer se ljudi mijenjaju od djetinjstva, ali nju je svejedno lakše prepoznala od bilo koga drugoga.

 

 

Za tinejdžericu bilo je teško naučiti živjeti takav život, ali nekako uspijeva sve zabilježiti. Na ruci ima tetovirane riječi „Flora, budi hrabra.“ i svaki put kada se prestraši, one joj daju snagu. To mi je baš divan detalj. Ostalo nije mogla tetovirati pa vodootpornim markerom piše bitne stvari po rukama kako bi se sjetila gdje je i što radi te što se zadnje dogodilo. Osim toga, ima i svoju bilježnicu u koju je njezina mama zapisala tko je ona u slučaju da i to zaboravi. Sve te sitnice pomažu Flori da se bolje snađe ako se nađe u nepoznatoj okolini.

Drake odlazi. P.-in dečko.“

To također piše na njezinoj ruci. To je razlog zbog kojeg je došla na zabavu. Tako prepoznaje dečka svoje najbolje prijateljice. Istog tog dečka nekoliko trenutaka kasnije ljubi na plaži. Dakle, da se razumijemo, girl code je tu prekršen jer… petljati se s dečkom najbolje prijateljice? Na – aaah! Ili što se dečka tiče – petljati se s najboljom prijateljicom svoje djevojke? Again, na – aaah!

Sve bi to ostalo zataškano jer bi Flora to ionako trebala zaboraviti, zato je Drake to i učinio. Florini dani su monotoni i manje više isti, ali dan nakon te noći na plaži nije bio isti. Ona se svega sjećala.
Jedino sjećanje Flore Banks bilo je da je poljubila dečka na plaži. Drakea. Poljubila je Drakea (sad se već osjećam kao ona kada istu riječ ponovim više puta haha, ali željela sam staviti naglasak na njega). I osjećala se kao da je u sedmom nebu. Ne samo zato što je poljubila dečka koji joj se sviđao, nego i zato što se sjetila jednog događaja.

 

 

Ona je odmah povezala sve s njim i zaključila da bi on mogao biti njezin spas. Ako joj se zbog njega zadržalo sjećanje, onda on mora biti nešto posebno, zar ne? Da… i pazi sad. Frajer se iz Britanije preselio na Svalbard.

Znam… doslovno ne može gore. Morala sam ostaviti knjigu na pola sata da se smirim koliko sam se naživcirala već na početku knjige jer sam očajno htjela da Flora ozdravi i prestane zaboravljati svaku freaking stvar (osim te da je poljubila dečka na plaži)!

Ja si to iskreno ne mogu zamisliti, ne mogu zamisliti ni kakav je život takvim osobama. I stotinu puta sam samu sebe prekorila jer sam gubila strpljenje s time koliko Flora puta ponovi iste stvari. Jednostavno mi nije jasno kako ne može zapamtiti osobu koju vidi milijun puta i kako joj to sve može ispariti u roku od sat ili dva! No, u svijetu zaista postoje ljudi koji boluju od takvih stvari i vjerujem da im nije lako, ali nije sve u pamćenju. Evo jednog citata kojeg sam izvukla iz Florinih životnih pravila.

 


Pa… vidi se iz priloženog da je Flora zaista nevjerojatna. Doživjela sam svoj prvi spoj na slijepo s knjigom koju mi nitko nije preporučio i za koju nikada nisam čula.

Kao i na svakom slijepom spoju, u početku je bilo neugodno (čitaj: dosta stvari mi nije bilo jasno i nekako je bilo, čak bih se usudila reći, i dosadnjikavo), a na kraju se dogodio stvarno snažan obrat tako da imate osjećaj da je sve u što ste vjerovali kroz cijelu knjigu bila laž haha.

Kad sam krenula s čitanjem, nekako sam bila razočarana u knjigu. Pokušavala sam pronaći neko dublje značenje i poruku, kao što to uvijek radim, ali nije mi išlo. I mislila sam da sam jako fulala s odabirom knjige ovoga puta i da ću vam sada pisati recenziju preko one stvari jer mi se nije svidjela. Rekoh sama sebi: „Tea, ti si bookworm. Daj joj priliku.“

I dala sam joj priliku. Kraj je odličan i popravio mi je cijeli dotadašnji dojam. Vrlo je realan i dogodio se, kako bih to rekla, ogroman obrat. Ne želim vam previše toga spojlati jer ne volim kada ja naiđem na spojlere, ali nadam se da sam vas dovoljno zainteresirala da pročitate knjigu – vrijedi toga.

Definitivno originalnoj priči Flore Banks (eng. The one memory of Flora Banks) autorice Emily Barr dajem ocjenu 4/5. Vama preporučujem odličnu knjigu za mlade, ali i za starije! Ovim putem zahvaljujem i Profilu na još jednoj uspješnoj suradnji i novim iskustvima kojih nikad ne manjka. Obožavam svoj mini posao.

 

 

Čitam, pišem, fotkam, smišljam, intervjuiram... Pridružite mi se u razgovorima o knjigama te dijeljenju doživljaja o našim najdražim naslovima.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)