ARTEMIS – Andy Weir

.

Genijalna knjiga. Eto, odmah pred vas stavljam otvorene karte na stol – po meni je knjiga ge ni jal na.

Ne znam jeste li ikada u osnovnoj i srednjoj školi bili na satu fizike i umirali od dosade? Naravno, to se odnosi na ljude koji nisu baš simpatizirali taj predmet. Mislim, ja se u takvoj situaciji nalazim svaki ponedjeljak i srijedu kada imam taj sat. Iako moram priznati da se sjećam dana kada smo na fizici kratko obrađivali svemir. Bilo je vrlo zanimljivo. Isto mi se u prvom razredu srednje škole dogodilo s geografijom. Proučavali smo Zemlju i Svemir u sklopu gradiva. I Mjesec, učili smo i o Mjesecu.

Sada, dvije godine poslije, Profil je omogućio hrvatskim čitateljima prijevod knjige Artemis (čije ime nisu preveli s engleskog što mi se zaista sviđa jer ne bi zvučalo tako dobro). Ovaj mali grad na Mjesecu moguće je posjetiti. Za tadašnje ljude odlazak na odmor na Mjesec nije nemoguć, naravno, ako imate dovoljno zelembaća u novčaniku. Turisti dolaze sa svih dijelova Zemlje kako bi uživali u tim ljepotama.

No, da bi bogataši uživali, mora biti i radnika koji će im ugađati. Ako ste uporni i dosjetljivi, pronaći ćete način brze i velike zarade kako biste mogli normalno živjeti.

Jasmine Bashara je dvadesetšestogodišnja Arapkinja visoka ravno metar i zgaženu jagodu, barem ju ja tako zamišljam. Računajte i na to da je tamnoputa, vrlo privlačna žena koja baš i nema sreće u ljubavi. To je Jasmine Bashara, naša protagonistica.

Bavi se švercanjem robe sa Zemlje koja se ne bi trebala konzumirati na Artemisu jer, vrlo vjerojatno, postoji neka opasnost od nje. Tu, dakako, ubrajamo sve zapaljive stvari jer bi cijela kolonija mogla odletjeti u zrak u slučaju da se dogodi malo veći požar. Jasmine je iskusna u tome jer je prešvercala stvari više puta nego što nekome padne na pamet broj. San joj je postati bogatom stanovnicom Artemisa. Ne previše bogatom, tek toliko da ima dovoljno za osnovne životne potrebe.

Ne živi s ocem i sama se snalazi unutar jedine ljudske kolonije na Mjesecu. Ako ima dana kada je gladna, onda je to zato što nije uspjela skupiti novaca. Često jede šrot. Žali se i naravno da želi siguran krov nad glavom, vlastitu sobu i kupaonicu te normalnu hranu, ali poznajem jako malo ljudi koji bi se snašli poput nje da tako naglo ostanu bez ičega.

Nemojte sada misliti da je Jazz, kako je prijatelji zovu, tako siromašna. Uvijek nađe nekoliko grumena za čašu piva 😉

Eh sada, od švercanja se baš i ne može puno zaraditi. Ona i dalje jede šrot i nema svoj stan jer novce ne uspijeva stavljati sa strane. Kao Božji znak iskače joj odlična poslovna ponuda. U igri je bilo milijun grumena, a to je veliki novac za koji je Jazz smatrala da je vrijedan rizika. Kako i ne bi bio kada će si s njime moći omogućiti normalan život? Naravno, posao je uključivao ilegalne stvari. Puno je toga glavna junakinja morala napraviti pa je isto tako i više puta prekršila zakon. No, kršila ga je ona i ovako i onako kada je švercala robu pa joj nije bio prvi put.

Naravno, upletete se u jedno, nađete se u trećem. Ne postoji savršen kriminalac niti savršeno izveden kriminal. Niti Jazz svoj posao nije uspjela savršeno odraditi pa joj je mafija stalno visila za leđima. Da ne spominjem koliko je puta, sve do samoga kraja (u svakom smislu ovih riječi, pročitajte pa ćete znati o čemu govorim) Jasmine trebala umrijeti, a nije. U jednom trenutku sam čak pomislila „Tea… to je to, ova je curka imala devet života, potrošila ih i sad je gotova. Nema dalje.“

Ah, možda i ne bi bilo dalje da Jazz nije takva kakva je. Nadam se da, čitajući moju recenziju, niste još niti jednom posumnjali u nju jer na kraju postaje junakinjom.

Iskreno, prvi sam se put susrela s takvim ženskim likom. Nevjerojatna je. Vrlo je pametna i ambiciozna.

Zapravo, od nje se očekuje da je muslimanka, zar ne? Njezin otac zasigurno je, ne sumnjajte, ali ona ne poštuje svetosti svoje vjere. Nije religiozna. I prosta je. Čovječe, ta žena je stvarno prosta. Na to sam isto obratila pozornost dok sam čitala, naići ćete na puno psovki, ali to jednostavno karakterizira ovu knjigu i drugačije ju ne bih mogla zamisliti. To je kao Jazzina karakteristika.

Cijela knjiga pisana je takvim zabavnim tonom. Fenomenalna je. Ne znam jeste li čitali Weirovu knjigu „Marsovac“ (eng. „The Martian“) ili gledali istoimeni film s Mattom Damonom u glavnoj ulozi, ali, ako jeste, onda znate osobine Marka Watneyja koji je gotovo ostavio život na Marsu, no nikada mu nije ponestalo sarkazma niti humora. Slično je i sa Jazz. Ona je genijalno okarakteriziran lik. Baš je otkačena, samouvjerena i zajedljiva. Koliko ima mana, toliko ima i vrlina. Jednostavno je osoba koju biste svakako poželjeli za prijatelja ako ne želite da vam život bude dosadan.

Knjiga me oduševila. Bila je to ljubav na prvi pogled. Priznajem da mi se to često događa s knjigama, pogotovo nekim ljubićima, ali ovo mi je prva ljubav na prvi pogled s knjigom koju svrstavamo u SF žanr. Dajem joj čistu peticuuuu. Ne može bolje, Weir je ponovno oduševio i svojim znanjem fizike. Cijelo vrijeme ima tih elemenata koje je savršeno ukomponirao tako da ne zvuče previše znanstveno nego baš onako kako treba da bi zainteresirao čitatelja o činjenici kako bi to bilo živjeti u prvoj koloniji na Mjesecu i koliko bi taj život bio drastično drugačiji od našeg sadašnjeg na Zemlji.

No, koliko god puta Jazz odaje prikaz hladne osobe koja ne pokazuje tako lako osjećaje (što je definitivno istina), puno joj znači kada vidi da netko brine za nju i za njezinu sigurnost. Kao i svi mi, lijep joj je osjećaj biti voljen, a zna da će tata uvijek biti tu za nju. Tu opet vidimo snagu njezinog lika. Odlučna je, ali i ona se može rastopiti. Ne zamjeram joj.

Moram dodati i kako mi se sviđa prijevod. Uvijek budem dosta skeptična što se tiče prijevoda ovog žanra, ali PROFIL je napravio odličan posao što se toga tiče. Ovim putem bih im htjela zahvaliti i na suradnji zbog koje se ova knjiga našla u mojim rukama. Nevjerojatna prilika.

Puno je stvari, konkretnije dobrih osobina koje se mogu naučiti od Jazz, ona je zaista odličan lik koji ima mogućnost motivirati ostale (ako zanemarimo one dijelove u kojima se ponaša… pa, kao šupak), zbog toga vam ju od svega srca preporučujem. Bit će tu i smijeha i ozbiljnih lica. Radnja kao da čitavo vrijeme kulminira koliko je napeta, ali Jazzine osobnosti nikada se ne gube.

Njezina želja da ostane na Mjesecu i da ju ne deportiraju na Zemlju veća je od ičega. Svatko u životu ima svoje ciljeve koje nastoji ispuniti. Ne znam jeste li ikada nešto toliko željeli i bili spremni učiniti sve kako biste ostvarili svoje planove? Znam da se, osobno, nalazim u takvoj situaciji jer imam velike ambicije pa mogu suosjećati s Jazzinom željom. To ne možete objasniti drugim ljudima koji ne žele slušati već samo unaprijed površno drže prodike jer je ta želja veća od ičega što se može opisati.

Kao i većina djece koja se nađu u problemima, i Jasmine se mogla javiti ocu i pitati ga da joj posudi novac ili da negdje zajedno stanuju. Naravno da je mogla, ali to bi bio lakši put i jedina stvar koju nikako nije htjela. Ponos je itekako igrao veliku ulogu, no lagali bi kada bi rekli da i nama u mnogim situacijama ne igra. Divim se Weirovom liku koji je toliko spreman, tj. koja je toliko spremna zauzeti se za sebe i biti neovisna koliko god to bilo teško u nekim trenucima. Zaslužuje naglasak na tome da je žena jer nam takvih nedostaje.

Gospodine Weiru, skidam kapu za ovu knjigu.

Ili šiltericu, zapravo, budući da kape baš i ne nosim.

Ne, ne, ne!

Šešir. Neka bude šešir.

On mi bolje stoji.