2017,  Po godini recenziranja,  Prema izdavaču,  Recenzije,  Znanje

ELEANOR I PARK – Rainbow Rowell

Zaista mi nije žao što sam upravo ovu knjigu odabrala za recenziranje jer je posebna na toliko načina. Premda sam bila skeptična jer sam svašta čula o njoj, isplatilo se vrijeme koje sam potrošila za čitanje. Naime, knjiga Eleanor i Park u moje je ruke došla zbog natjecanja u pisanju (“Ja sam pisac” u organizaciji nakladničke kuće Znanje) na koje sam se ove godine prijavila sa svojom pričom “Više od riječi” (možda će jednom biti objavljena na WATTPADu pa ćete ju i vi moći pročitati), bila je to nagrada svima koji su sudjelovali. Dakle, dobila sam ju sasvim nenadano, iako sam ju i prije škicala na nekim knjiškim akcijama.

U početku je bilo teže čitati jer se nekako puno bolje uživim u knjigu kada čitam u prvom licu, a Eleanor i Park su pisani u trećem, iako se čitavo vrijeme izmjenjuju perspektive ta dva glavna lika. U jednom trenutku smo u Parkovoj kući i njegovim radnjama, a u drugom u Eleanorinoj maloj sobici. Također, očekivala sam ogromni klišej jer je već u kratkom sadržaju nagoviještena ljubav između dva tinejdžera, no ovo je bilo sve, samo ne još jedna takva knjiga. No opet, napominjem, treba joj pristupiti s određenom dozom ozbiljnosti kako bi se shvatila jer nije sve onako kako se čini na prvi pogled.

 

 

Eleanor je punija djevojka crvene kose s puno, baš puno pjegica što svakako ima smisla jer se spominje kako joj je mama Dankinja. U malenoj kući živi s njom i mlađom djecom, njenim sestrama i braćom, ali i očuhom Richiejem. Svi su nalik jedni drugima, no Eleanor se uvijek isticala jer je bila krupnija. Vrlo je iskompleksirana zbog svoje debljine i nikako joj nije bilo jasno zašto je Park odabrao baš nju. Nepovjerenje i nesigurnost u sebe su karakteristike koje pršte iz nje. Kada ti netko svaki dan trubi isto, normalno je da će ti takve riječi ući u glavu i pustiti svoje korijene. Djevojke su i inače vrlo emotivne, a do Eleanor je, zbog uvjeta i situacije u kojoj je živjela, sve dolazilo puno intenzivnije.

S druge strane imamo Parka ili “glupog Azijatića“, kako ga je Eleanor na početku prozvala. On dolazi iz osrednje obitelji za to vrijeme, ako uzmemo u obzir da se radnja odvija u osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Živi s mamom, tatom i mlađim bratom. Izgledom je bitno drugačiji od Eleanor, iako njemu te razlike ni malo ne smetaju. Jako je mršav i ima vraški crnu kosu. Njegova mama je iz Koreje pa je samim time i on dijelom Koreanac. Naravno da je time povukao i njezine gene pa nije naročito visok, kako se zapravo očekuje da jedan šesnaestogodišnji dečko bude.

 

 

Oni vode dva različita života i to je jedna jako bitna stvar koja bi se trebala zamijetiti u romanu. Eleanor živi u maloj kući gdje kupaonica nema niti vrata, kuhinja je mala, a spava u istoj prostoriji kao i njezina braća i sestre; na madracima na podu. Njezin očuh je alkoholičar i često se nasilno ponaša te je razlog što žive u takvoj jadi i bijedi. Eleanor nema novaca za lijepu odjeću niti šminku zbog čega je često predmet ismijavanja u školi premda je odlična učenica i pohađa naprednu nastavu. Uvijek nosi mušku odjeću i nespojive kombinacije, posebno pulovere koji su joj nekoliko brojeva preveliki, a kosu veže starom kravatom koju inače nosi oko ruke. Svi smo itekako svjesni koliko je u današnje vrijeme sam izgled bitan. Ako nemaš neku marku na sebi, to je kao da i ne nosiš odjeću. Mislim da sam sada malo razjasnila kako je to biti u Eleanorinoj koži, premda njoj to i nije smetalo.

Park ima puno veću kuću i ima sam svoju sobu. Zašto spominjem da Park ima vlastitu sobu, a Eleanor ne? Jednostavno jer ja, kao tinejdžerica, osjećam potrebu za svojim prostorom, nekim mjestom gdje se osjećam kao da sve to pripada samo meni i mjestom u kojemu pronalazim svoj mir i veselje. Osobno obožavam svoju sobu i uživam u svojem kreativnom neredu koji vlada u njoj, a sigurna sam da i puno vas to osjeća (referiram se na moje čitatelje koji su mi otprilike vršnjaci). Naravno, nismo svi u istim financijskim situacijama i nemamo iste prilike, no razumijete što hoću reći. Vaša soba (makar ju dijelili s bratom ili sestrom) pomaže da prostor u kojem boravite zvanim stan ili kuća učinite svojim domom jer je dom tamo gdje se osjećaš lijepo i sigurno. Eleanor? Eleanor se u svojoj kući, u toj naguranoj sobi, nije osjećala kao doma.

 

 

Nego, da se ja vratim na Parka. Njegova obitelj je nešto što bi naše današnje društvo nazvalo “normalnom obitelji” (opet se vraćam na onu tezu da svatko ima drugačije poimanje normalnosti, ali ovo su nekakvi okviri). Mama i tata pokazuju obostrano obožavanje te je tako i on naučio kako prava ljubav treba izgledati, a i mogu mu priuštiti što god želi. S bratom od rođenja trenira taekwondo i stvarno je dobar u tome. Jedini problem koji njega mori je strah od toga da stalno razočarava svoje roditelje. Nikako da nauči voziti auto koji nije automatik i Park gubi živce jer dolazi u situaciju kada ga stalno uspoređuju s njegovim mlađim bratom Joshem koji je bolji u nekim stvarima. Također, sigurna sam da su svi, iako ste stariji ili mlađi od svog brata/sestre, prošli kroz tu fazu s roditeljima kada vas uspoređuju. Mislim da je to najgore, kada smo na piku jer nas stalno uspoređuju. Mama i tata, a i ostali koji to rade, zapravo i ne znaju koliko to nama smeta i dolazi do nas.

Kada si zaljubljenik u stripove poput Parka, normalno je da će ti se sviđati biti u društvu osobe koja se zanima za isto. Pogotovo ako je djevojka, tada si već na samome dobitku. Kako su Eleanor i Park putovali autobusom u školu, sjedili su zajedno jer je on bio jedina osoba koja joj je ustupila mjesto do sebe. Nakon nekog vremena, shvatio je da je bio poprilično bezobrazan prema njoj te kako ona potajno čita njegove stripove. Dakle, strip = ključ njihovog zbližavanja. Našli su zajedničke teme. Budući da je radnja knjige smještena u osamdesete, postojali su drugačiji načini zabave za tinejdžere, što mi je i samoj teško zamislivo. Park je prvo na kazetu snimio nekoliko pjesama od Smithsa, a kako Eleanor nije imala Walkmana (taj neki uređaj u koji se stavi kazeta, a radi na baterije), on joj je posudio svoj kako bi mogla poslušati pjesme koje toliko dugo želi čuti.

 

 

Sviđala mu se. Bila je tako čudna, ali svejedno mu se sviđala jer nikada niti jedna djevojka nije bila poput nje. Njezina ljubomora na Parkovo iskustvo na tom području života meni je slatka. Ona je neiskusna; nikada se nije poljubila ili bila s dečkom na spoju, a kamoli upoznala njegove roditelje. Eleanor voli pažnju koju je dobiva od Parka te joj njegova podrška znači više no išta. Teško je razumjeti ovako na pamet ako nikada niste pročitali, ali on je njoj bio bijeg od surove stvarnosti u kojoj je živjela, osoba na koju se mogla fokusirati kada bi zagustilo doma. Djeca su bila djeca, a njezina mama nije imala vremena za nju jer ih je bilo puno kod kuće i morala je tražiti načine kako bi udovoljila svom mužu. Park je uvijek smišljao svakakve ideje kako bi se približio Eleanor. Sve je to opisano na toliko predivan način jer je Park predstavljen kao dečko s mnogo manira. Željeli su samo malo više vremena za sebe kako ih drugi ne bi komentirali i kritizirali zbog toliko razlika.

Zaključak je da je ljubav Eleanor i Parka stavljena na kušnju upravo zbog toga što su tako različiti. Knjiga se bavi ozbiljnim pitanjima (nasilje u obitelji, siromaštvo, diskriminacija zbog izgleda i rase, predrasude, ismijavanje u društvu…) ako joj pristupite s određenom dozom zrelosti pri čitanju. Unatoč svemu, oni se ne boje ljubavi. Ne boje se biti zaljubljeni premda je cijeli svijet protiv njih. Ono što ih gura naprijed da ne odustanu jedan od drugoga je nada da bi jednoga dana zaista mogli biti zajedno. Odlično je što su oni, u stvari, prvenstveno najbolji prijatelji koji se uvijek mogu osloniti jedan na drugoga, a iz toga se kasnije izrodila i ljubav. Možemo li u životu tražiti, a potom i pronaći nešto bolje?

 

 

Ruku na srce, inače sam ja ta osoba koja ide od recenzije do recenzije i traži dobre preporuke za knjige koje razmišljam kupiti (odakle je i krenula ova ideja za pokretanje mojega bloga jer sam sto posto sigurna da postoji još ljudi poput mene kojima recenzije i preporuke puno pomažu pri odabiru knjiga) pa sam tako pratila što drugi imaju reći o Eleanor i Park. Obično, što sam posebno uočila, postoji nekoliko skupina ljudi, ne znam pronalazite li se u jednoj ako ste ikada pročitali ovo djelo. To su ljudi kojima se svidjela cijela knjiga, ljudi kojima se Eleanor i Park uopće nisu svidjeli te oni kojima je knjiga bila dobra, ali ih je kraj nekako razočarao. Ja bih sebe vjerojatno strpala u posljednju grupu. Bila sam baš nekako tužna pred kraj, iako, ako objektivno sagledam situaciju, je on jako realan. Ako ne vjerujete meni ili nekom svom prijatelju, poslušajte poznate pisce poput Johna Greena, autora “Krive su zvijezde“, ili Gayle Forman, autorice “Ako ostanem“, koji su imali samo riječi hvale za ovu knjigu. Naravno, njihova se mišljenja temelje na subjektivnom doživljaju, ali baš zato biste i vi trebali ovoj knjizi dati priliku, barem da vidite hoćete li moći potvrditi njihove riječi.

 

 

Ovo je slatka priča o zaljubljenosti dvaju tinejdžera koji nose teret svijeta u kojem žive na leđima pa ju tako svrstavamo u žanr young adult. Hvala izdavačkoj kući ZNANJE na odličnom prijevodu! Ocjena je sigurno 5/5. Ne bih vam sada voljela otkriti kraj i sve sočne detalje jer onda možda nikada ne biste bili dovoljno zainteresirani da i sami upoznate glavne likove, no gospođa Rowell učinila je pravu stvar s tom knjigom i ne znam za vas, ali ja definitivno namjeravam nabaviti još koje njezino djelo čim uhvatim priliku.

Za kraj evo jedan lijepi citat koji sam izvukla. Voljela bih da svi izgledamo ovako (ne)lijepo poput Eleanor.

 

Čitam, pišem, fotkam, smišljam, intervjuiram... Pridružite mi se u razgovorima o knjigama te dijeljenju doživljaja o našim najdražim naslovima.

16 komentara

  • Maja

    Znači čitala sam ovu knjigu i svidjela mi se. Doista je realna i daje nam do znanja kakav je život ustvari. Zbog nje sam još više ušla u svijet odraslih te postala još zrelija. Preporučujem ju svima. I ova stranica sa recenzijama je divna i odlična. Skidam kapu, još jednom si me veoma dobro iznenadila i nastaviti ću čitati sve knjige koje nam preporučiš❤

    • Tea

      Lijepo je vidjeti i nove članove kako se uključuju u čitanje bloga i komentiranje (posebno sam se referirala na tebe jer uvijek trebam odobriti kada stigne komentar s neke nove adrese da bi ti mogla nastaviti komentirati)! I ja se slažem da čitanjem posebno ove knjige postajemo zreliji, imamo puno toga za naučiti iz nje. Drago mi je da ti se svidjela knjiga, a i recenzija i moja stranica. Uljepšala si mi večer. Hvala i veliki pozdrav! <3

  • Ena

    Jedva čekam da primim knjigu u ruke i počnem ju čitati jer si predivno sve ovo napisala, doslovno si dala dušu u ovo, svaki put sve bolje i bolje napišeš, klanjam ti se, definitivno moram pročitati sve što nam preporučiš❤

  • Deni

    Odakle da počnem… bilo bi logično od početka, šta ne? ??

    Slažem se s ovim da su djevojke vrlo emotivne,pronalazim se u toj rečenici jer sam i previše emotivna nego što bih trebala bit i to mrzim kod sebe, ali ne ide mi baš promjena te osobine jer ta pretjerana emotivnost mi je nekako o karakteru. Spomenula si u daljnjem tekstu da je u današnjem svijetu izgled vrlo bit, ako ne i jedna od najbitnijih stavki… Što je vrlo tužno jer, čovjek može biti počašćen izgledom princeze Diane ili Marlyn Monroe, ali ako on nema neke ljudske manire,ono što ga čini čovjekom (ne osobom sa dvije noge i ruke,nego te neke osobine koje više opisuju dušu i karakter, kužiš šta hoću reć), džabe mu je sve. Nadalje, spomenula si da knjiga govori o ozbiljnijim temama ako joj se pristupi s određenom dozom zrelosti i to me totalno podsjetilo na to kako smo jednom razgovarale o činjenici da nas dvije imamo zreliji pogled na svijet od većine vršnjaka i puno više razmišljamo o budućnosti i nekako životu općenito. Ovo će možda zvučati čudno, ali to me također podsjetilo na Malog princa. Zašto? Izrazito zbog činjenice,iako je to knjiga pretežito za osnovnoškolce, ako se malo dublje zaviri u metafore te knjige, otkrit će se da je puno dublja, u smislu da puno govori o životu. Također, tvoje retoričko (bar mislim da je bilo retoričko hah) pitanje “Možemo li u životu tražiti, a potom i pronaći nešto bolje?” me također podsjetilo na mene samu. Primjetila si vjetovatno da sam se ptonašla u pojedinim dijelovima ove recenzije i to je glavni razlog zašto bih joj dala ne 5/5 nego 10/5. Ne sjećam se kada sam se zadnji put ovoliko pronašla u nekom tekstu i zbog toga mi je stvarno pravo osvježenje, hvala ti na tom! E sad, ovo što si spomenula da je kraj nekako realan, me, budući da sama nisam ni počela čitati knjigu (što mi je žao jer već mjesecima stoji na polici,ali doći će i ona uskoro na red), me nekako zbunilo. Bit će najbolje da sama pročitam i otkrijem što će se dogoditi. Možda još nisam pročitala ovu knjigu te autorice, ali jesam Obožavateljicu koju ti za kraj preporučam jer me je zaintrigirala u tolikoj mjeri da su sve moje obveze bile manje važne od onoga što će se dalje dešavati sve dok ju nisam dovršila. Eto, toliko od mene ovaj put. :)♡

    • Tea

      Draga moja Deni, nisam ni sanjala da bi te se ova knjiga mogla toliko jako dojmiti! Predlažem da ju odmah uzmeš s police nakon knjige koju trenutno čitaš ako je stvrno tako! Hvala na oooogromnom komentaru i čitanju recenzija. Vt ♡

  • ???

    Huh….svašta mi se mota o pameti trenotno ali se nadam da će sve ovo skupa zvučati sisleno i da će nekoga potaknuti na razmiljanje.

    Naime ja sam ovu njigu pročitla ima dosta dugo zapravo, a prvobitno sam ju bila posudila od prijateljice. Knjiga mi se na prvu nije činila nešto pretjerano zanimljivom s obzirom na to da inače ne čitam romanse skoro uopće, nego više volim akciju i fantasy njige. Međutim, ova knjoa me fascniraa svojom radnjom, svojim likovima i ponajviše istinom koju je pokazala. Nije klasična idila romansa i too je jedan od razloga zašto je od 6 mjeseca ove godine postala dijelom moje privattne zbirke. Zaljubila sma se u tu knjigu, u ljubav koju su njih dvoje djelili, a proizašla je iz čistogg ignoriranja i slučajnog susreta. Priča me svojim razvojem sve više i više fascinirala, ponašanje njezinog oca je bilo gotovo ne podnošljivo, ali opet s druge strane ona je to trpila, pokušavala pomoći mami, sestri i braći. Kao što znamo, Park je na prvu prosudio Eleanor kao jednu frikušu koja se ne zna odijevati i voli ludovati sa bojama. Nitko nije znao što se krije oza te stre poderane odječe i ne poćešljane kose. Postupak Parkovog oca na prvu je bio razumljiv, pa do neke mjere, i kada je primio Eleanor na večeru mislim da ih je gotovo očarala njezina mirnoća. Eleanor je bila ranjiva, iskrena djevojka koja je boljela poeziju, a park je bio dječak koji je volio glazbu, stripove i morao je trenirati različite sportove zbog oca i brata. Iskreo bilo mi je nekako žao što su se nakon svega morali rastati, ali opet s druge starne jasno mi je da je njezin život njemu a vrlo vjerojatno i njoj bio vrijedniji. Ja sam sebe djelomično pronašla u njemu, djelomično u njoj. Jer baš kao park moram izvršavati obaveze i držati se svih nametnutih pravila, moram paziti da se moji ne razočaraju jer to nebih podnijela,, isto tako imam tri mlađe sestre koje čuvam unatoč svemu što izvode, te ako nekoga nesmijete dirati to su one. Njezina povezanost s poezijom, te u isto vrijeme uživanje u stripovima i glazbi su ono što predsstavlja mene, to je ono što predstavlja njih dvoje kao cjelinu. U svakom slučaju još jedna knjiga vrijedna potrošenog vremena kojeg će biti još, realna i surova istina koja nas sve obavija, ali opet malo fantazije i malo mašte nikada nije na odmet.

    Nastavljam sa čitanjem rezencija, savršene su i drago mi je da napreduješ, samo naprijed ima puno knjiga koje samo čekaju na tebe Tea ???
    ???

    • Tea

      Ajme, ovo je predivno! Čovječe, baš si si dala truda oko ovoga… a meni je srce za jednom veće! Rekla si sve što sam i sama mislila (samo što si otkrila kraj haha dok sam ja to nastojala izbjeći kroz cijelu recenziju, ali nema veze!), ovo je jedna divna knjiga. Hvala što pratiš, čitaš i komentiraš. Puno mi znači! ♡

  • Kata

    OMB, OVO JE TAKO DOBRA RECENZIJA!

    Jos prije par mjeseci sam procitala ovu knjigu i recenzija koju si o njoj napisala je jednostavno prekrasna, te me približila knjizi još više. Prekrasno si opisala ovu knjigu i navela sve njene poruke čitateljima. Iskreno, ovime si me natjerala da malo bolje razmislim o onome što sam pročitala; štoviše, sad ju volim još i više.

    Žao mi je što ovo moram priznati, ali knjiga mi nije bila među najdražima, ali mi se veoma svidjela. Već nakon par stranica znala sam da nije moj tip knjige, ali sam svejedno nastavila čitati, baš zbog toga jer sam osjetila nešto posebno u njoj. Ti si tu posebnost opisala bolje nego što bi to možda i sama autorica, jer se vidi koliko ti je stalo do te knjige.

    Drago mi je što se i ova knjiga našla među tvojim recenzijama i nadam se da ćeš ovako hrabro nastaviti dalje.

    Ly❤

    • Tea

      Zašto me ovaj komentar dotukao?? Ovo je sve što sam željela čuti… zbog toga pišem i zbog toga se trudim (osim zbog vlastitog zadovoljstva)! Nemaš pojma kako mi je samo drago što ti se svidjela recenzija. Izgleda da sam pogodila s Eleanor i Parkom premda je knjiga nije sad ne znam kako nova (mislim da je izdanje iz 2015. godine). Komentari poput tvog mi totalno poprave dan i razvesele me za idući. Budi sigurna da si mi dala snge i podrške za dalje. VELIKO HVALA na čitanju! ♡

  • Mare

    Ove je druga recenzija koju sam pročitala za ovu knjigu i mislim da ću je ipak pročitati jer tek tada ću znati da li mi se sviđa knjiga ili ne. Još jednom, bravo Tea❤

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)