Godinu dana nakon što je Garry umro, Holly je osjećala njegovu prisutnost preko pisama koje joj je ostavio. Sedam godina od njegove smrti ona ga se još rado prisjeća iako je u novoj vezi s drugim muškarcem. Radi sa svojom sestrom Ciarom u dućanu rabljene odjeće gdje se nerijetko snimaju podcasti pod nazivom Kako govoriti o… Ako se itko sjeća…
Imam osjećaj kao da sam totalno ispala iz štosa koliko dugo nisam objavila recenziju, ali evo me opet ovdjeeeee i nisam mogla odabrati bolju knjigu za taj moj mini comeback 😀 Točno ovim riječima započela sam recenziju od prije godinu dana (S ljubavlju, Simon). I opet me nije bilo nekoliko mjeseci. Jedino što bih možda promijenila u gornjim rečenicama bilo…
Da mi je netko rekao prije nekih godinu dana da će me knjiga poput ove tako oduševiti, rekla bih da se šali. Mislim, knjiga nema radnju. Nema konkretno likova. Nema omiljenog para za čiji ću sretan kraj navijati do završetka knjige, nema ljubavnih trokuta, ničeg nadnaravnog, nekakvog ubojstva… Pomislila sam da mi neće držati zanimanje niti do polovice, ali kupila…
Imam osjećaj kao da sam totalno ispala iz štosa koliko dugo nisam objavila recenziju, ali evo me opet ovdjeeeee i nisam mogla odabrati bolju knjigu za taj moj mini comeback 😀 Što se tiče ove knjige, mogla bih se posvetiti svakom pojedinom detalju i trebalo bi mi deset stranica u wordu da dovršim svoje mišljenje tako da ću zaista pokušati…
Točno se sjećam da me ovoj knjizi privukla recenzija na blogu Bibliovca koju sam pročitala prije nekoliko mjeseci, prije nego što je izašla prevedena kod nas. Sad sam oduševljena jer nam je stigla tako osebujna, tvrdih korica. Zbog suradnje sa Znanjem imala sam priliku upoznati Eleanor Oliphant prije nego što sam očekivala pa… evo Eleanor kroz moje oči. Ima trideset…
Nakon sto godina odlučila sam u ruke uzeti knjigu o kojoj nisam čula nikakvu kritiku – ni pozitivnu ni negativnu. Dakle, prije nego što je ekipa iz Profila najavila Floru Banks, ja nikada nisam čula za tu knjigu. Mislim, ona je nova u cijelome svijetu, ali obično kada uzimam knjige potrudim se pročitati par recenzija kako bih stvorila neku predodžbu…
O ovoj knjizi se priča toliko dugo da ne mogu vjerovati da ju konačno držim u rukama. Sjećam se kada su me prijateljice iz Srbije zadirkivale kako oni već imaju prevedeno, a mi još ne. Pa, sada zahvaljujući Stilusu i mi imamo prijevod. Zahvaljujući suradnji s ovom izdavačkom kućom, knjiga se u mojim rukama našla prije nego što sam očekivala…
. Genijalna knjiga. Eto, odmah pred vas stavljam otvorene karte na stol – po meni je knjiga ge ni jal na. Ne znam jeste li ikada u osnovnoj i srednjoj školi bili na satu fizike i umirali od dosade? Naravno, to se odnosi na ljude koji nisu baš simpatizirali taj predmet. Mislim, ja se u takvoj situaciji nalazim svaki ponedjeljak…
Ne znam što mi se dogodilo da sam čitala dvije knjige s tako dubokom tematikom za redom. Prošla recenzija bila je na odličnu knjigu Živi mi se od Ingrid Divković, a sada je na red došla knjiga Jenny Downham – Prije nego što odem. Mislim da se iz naslova da zaključiti kako je knjiga sve, samo ne sretna. Neću vas…
Za početak, rekla bih da su leptiri, nakon čitanja ove knjige, za mene dobili potpuno novo značenje. Pišem recenziju doslovce tri minute nakon što sam pročitala posljednju stranicu knjige te sam još pod dojmom pa mi nemojte zamjeriti ako neki dio teksta neće imati smisla jer želim reći toliko puno dobrih stvari. Mislim da rijetko tko može postići takav efekt…