2020, Po godini recenziranja, Prema izdavaču, Recenzije, Znanje

SLUČAJNI CIMERI – Beth O’Leary

Vidim reklame svuuuuda po internetu za ovu knjigu i mislim si, hajde, dajem ti priliku. Nisam htjela baš čitati o čemu se radi, išla sam za naslovom i žanrom. Ah, da, i komentarom Cosmopolitana da je to savršeno štivo za sve ljubitelje Jojo Moyes (žena zmaj, napisala Tu sam pred tobom i nastavke). Bila sam u takvom raspoloženju. I tako ja uzimam knjigu i gledam prve rečenice iznad naslova na koricama da me malo upute u knjigu.


Tiffy i Leon dijele stan.
Tiffy i Leon dijele krevet.
Tiffy i Leon nikada se nisu sreli…


Mislim si oh, baš kul, moja se gora polovica ( 😉 ) zove Leon. Bit će zanimljivo pratiti lika s tim imenom i onda drobiti svom dragom o tome kako je on mogao biti jednako sladak kao i njegov imenjak iz knjige. Šalim se, nisam ga baš ubila u pojam, samo malo pred kraj knjige kada, naravno, svi likovi imaju puno toga za reći.


Da malo razjasnim gornje tri rečenice – Tiffy Moore radi kao pomoćna urednica u izdavačkoj kući i zarađuje minimalac. Ona je svestrana, spaja nespojive modne kombinacije (baš poput Louise Clark iz Tu sam pred tobom hehe), druželjubiva, dobra i komunikativna. Inače je pozitivna osoba, ali u zadnje vrijeme ništa joj ne ide od ruke. Prekinula je dugogodišnju vezu, mora naći novi stan, nema novaca…

Leon Twomey je zgodan (ne govorim ovo jer mi se dečko zove Leon, ovaj Leon mi je po opisima i u glavi zgodan haha), povučen, sramežljiv i ne baš tako komunikativan. I on ima svoje brige. Radi noćne smjene u bolnici kako bi prikupio dovoljno novaca da plati odvjetnika jer mu je brat nepravedno završio u zatvoru. Budući da radi noćne smjene, našao je dobro rješenje: iznajmit će svoj stan preko noći, a preko dana će biti njegov.

Nabacimo tu malo klišeja – stan je jednosoban što znači da Tiffy, od trenutka kada je prihvatila takav boravak sljedećih šest mjeseci, dijeli krevet s Leonom. Ne znam što mislim o tome, bih li mogla dijeliti krevet sa cimerom? Muškom osobom? Mislim da se to događa samo u knjigama haha 😀


Iako je Leonova djevojka s početka knjige zahtijevala da se oni nikada ne upoznaju, naravno da to nije bilo moguće. Putem kratkih poruka koje su lijepili svuda po stanu polako saznajemo više o likovima i njihovim osobnostima u koje sam se ja instantno zaljubila. Baš su mi komični, svaki na svoj način, uspjela sam se više puta nasmijati čitajući ovu knjigu.

Sviđa mi se što cijela priča nije toliko sladunjava već je prožeta i nekim ozbiljnijim problemima s kojima se i mi, obični smrtnici izvan knjiga, možemo susresti. Da ne nabrajam sad na široko, konkretno mi pada na pamet psihičko maltretiranje i zlostavljanje koje je Tiffy dugo trpjela zbog bivšeg dečka i nepravedna presuda donesena u slučaju Leonova brata.


Moram priznati da sam bila u nekoj blokadi i nisam se mogla natjerati da čitam i tipkam vam recenzije. Riješila sam sve u vezi faksa, na poštenom odmoru sam i mislim si, čovječe, ako sad nije pravo vrijeme da uzmem knjigu u ruke, ne znam kada će biti. Nisam znala je li problem u knjizi ili u meni. U jednom trenutku me, doduše, samo puknulo i pročitala sam ju do kraja. Volim taj osjećaj kada sam u dubokoj blokadi i nakon nekog vremena uzmem knjigu u ruke i ponovo osjetim ono nešto zbog čega toliko volim čitanje. I duša mi je puuuuuunaa 😀

Nisam požalila, knjiga je jako simpatična ako se želite odmoriti od nekih napetih trilera ili drama koje čitate, baš Tiffyjevska (shvatit ćete kada pročitate knjigu ili ako ste ju već pročitali hehe). Beth O’Leary je napravila bombu od ove slatke priče. Stvarno mi odgovara mi u ovo vrijeme Valentinova i bome mi je klišejasto ugrijala srce.

Imate moje preporuke! <3

About Tea

"I am an author; a person who plays with words so they can play in the minds of others."
View all posts by Tea →

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *