2018, Po godini recenziranja, Prema izdavaču, Recenzije, Znanje

S ELEANOR OLIPHANT JE SVE U NAJBOLJEM REDU – Gail Honeyman


Točno se sjećam da me ovoj knjizi privukla recenzija na blogu Bibliovca koju sam pročitala prije nekoliko mjeseci, prije nego što je izašla prevedena kod nas. Sad sam oduševljena jer nam je stigla tako osebujna, tvrdih korica. Zbog suradnje sa Znanjem imala sam priliku upoznati Eleanor Oliphant prije nego što sam očekivala pa… evo Eleanor kroz moje oči.

Ima trideset godina i uređen život do te mjere da niste niti znali da jednostavan život može biti tako uređen. Za mnogo osoba kažemo da sve imaju isplanirano u minutu, ali Eleanor Oliphant ima svoj život isplaniranu svaku milistotinku. Sve je lijepo organizirano i ona voli pratiti svoju rutinu odlaska na posao, jedenja smrznute pizze ili sendviča s jajima, čašćenje votkom i pričanje s mamom preko telefona.

Ona je žena koja se ne boji reći ono što misli i voli prkositi nepisanim društvenim normama. Nešto što mi danas smatramo totalno sramotnim i ponižavajućim, Eleanor bi to napravila bez da se prethodno upita bi li to trebala reći ili ne – ona bubne i ostane živa. Bilo je nekih dijelova na koji su mi bili baš cringy, ali sada, nakon već pročitane knjige, ne bih mogla zamisliti drugačiju Eleanor jer je ona jednostavno takva.

 

 

Nema se tu previše toga za reći što se tiče radnje jer bih vam previše spojlala. Eleanor ne zanimaju normalne (normalne ću u ovom slučaju definirati kao društveno prihvaćene) stvari poput šminke, nove odjeće, odlaska na kavu ili na odmor, druženja sa starim prijateljima ili upoznavanje s novima… Ona radije izabire sigurnu rutinu na koju je navikla i zna da je tako sigurna od svega lošega što bi joj se moglo dogoditi.

Tužno je što je zapravo jako usamljena. Nema gotovo nikakve interakcije s drugim ljudima. Mi smo, kao takva vrsta, stvoreni da ne budemo sami i jednostavno mi takva vrsta samačkog života u kojem ona nema ni prijatelje nema smisla. Koliko god ona misli da je sama sebi dovoljna, toliko se po nekim njezinim postupcima i osjećajima dalo iščitati da nije (što je, s druge strane, potpuno normalno). Ponekada me toliko boljelo čitati koliko se ona čudno osjeća u društvu drugih ljudi jer je naviknula na samoću da me jednostavno nešto stezalo oko srca.

 

 

Opet, njoj dosta stvari smeta, ali se nikako ne trudi promijeniti ih nego samo pušta probleme da stoje i da se gomilaju u nadi da će nestati sami od sebe. Da vam ja kažem nešto… neće. Problemi ne nestaju sami od sebe. Želite promjenu? Onda uzmite stvari u svoje ruke i potrudite se. To je nešto što me jako frustriralo kod Eleanor. Nije se zauzela za sebe na način na koji je trebala, a nije niti zatražila pomoć oko toga da nauči vladati situacijom.

Mislim da je autorica izgradila odličnog lika čija unutarnja previranja pratimo kroz cijeli roman jer je pisan u prvom licu. Zbog puno obaveza oko završetka škole nisam se mogla baš skoncentrirati na čitanje jedne ovakve knjige pa sam si dala vremena. Zašto? Zato što mi je trebalo vremena probaviti neke stvari.

U knjizi ćete naići na humor. Puno humora, zapravo. Isto tako naći ćete se lice u lice s jednim potpuno drugačijim pogledom na svijet. Eleanor Oliphant je samu sebe toliko dobro uvjerila da je s njom sve u najboljem redu da to čak i vi pomislite čitajući. Ali nije. Ona je daleko od tog stanja, iako bi, naravno, kao i svi ljudi, voljela da joj je najveći problem hoće li stići točno u 21:15 na tursku seriju na Novoj TV ili će propustiti tih prvih deset minuta kada se još zapravo vrti sve što je bilo u prethodnoj epizodi. Istina je da su najčešće ljudi koji nam se čine sretni, iznutra duboko povrijeđeni i pate, a ne žele to priznati drugima, a ni sebi.

 

 

I to je ono što me razaralo. Neću vam lagati, ali moje mišljenje je da je ovaj roman poprilično težak, pogotovo ako uđete dublje u njega, a za to si dajte vremena jer je knjiga definitivno vrijedna čitanja. Eleanor Oliphant je jedan izuzetan lik s kojim se zasigurno niste nikada susreli. A tek njezina „mamica“? Vrlo vjerojatno jedna od najodvratnijih osoba o kojima ste ikada čitali.

Preporuka. Golema. Ocjena je čista petica za potpuno drugačiji i originalan roman. Suprotnost je onomu što sam mislila da će biti i mislim da me to i oduševilo – spoj psihološkog romana, fikcije i ljubavnog (premda se i ne radi o vezi koja vam prvo padne napamet između muškarca i žene). Gail Honeyman pogađa tamo gdje zna da ljude najviše boli i mislim da svojim pisanjem postiže odličan efekt na čitatelje.

Tagged , , ,

About Tea

"I am an author; a person who plays with words so they can play in the minds of others."
View all posts by Tea →

3 thoughts on “S ELEANOR OLIPHANT JE SVE U NAJBOLJEM REDU – Gail Honeyman

  1. Odlična recenzija, Tea! Knjiga mi se nalazi na TBR listu i nadam se da ću je uspeti pročitati s obzirom da nije prevedena kod nas. Svaka čast za odličnu recenziju!

  2. Šta? Propustila sam ovu recenziju? Shame on me. Recenzija je odlična, kao i uvek, dobila sam dobar uvid glavnog lika, i, ispravi me ako grešim, ali mislim da je svako od nas bar malo Eleanor Oliphant. Malo sam guglala, i našla original, ali je preskupa, a imam i još 200 knjiga koje čekaju na mene, tako da, moraću malo da prištedim, ali jedva čekam da ona dođe na red. 🙈❤

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *