2018, Po godini recenziranja, Prema izdavaču, Profil, Recenzije

PRIJE NEGO ŠTO ODEM – Jenny Downham

Ne znam što mi se dogodilo da sam čitala dvije knjige s tako dubokom tematikom za redom. Prošla recenzija bila je na odličnu knjigu Živi mi se od Ingrid Divković, a sada je na red došla knjiga Jenny Downham – Prije nego što odem. Mislim da se iz naslova da zaključiti kako je knjiga sve, samo ne sretna. Neću vas bez veze zavaravati, toliko je tužna da sam jedva preživjela čitanje posljednjih nekoliko stranica.

Zapravo, ako je itko od vas gledao film ili čitao knjigu (a nadam se da jeste jer je knjiga iz 2007., a film iz 2012. godine – dakle, imali ste dovoljno vremena!) i pri tome ste ostali ravnodušni, onda stvarno ne znam gdje je vama srce. Mislim, teach me your ways jer sam ja jako emotivna osoba, previše se vežem za likove i radnju (knjigu, jel’) tako da na kraju uvijek završim u bedu i trebam predah dok se malo ne priberem. Iako, u filmu je puno stvari izmijenjeno i sve se događa, po meni, nekako. Razlika je, također, i u tome što se film više bazira na toj ljubavnoj priči koja je, po meni, u knjizi samo sporedna fabula pa vam iz tog razloga preporučujem da ipak pročitate knjigu, makar ste gledali film.

Krenimo na knjigu. Tessa Scott ima svega šesnaest godina, a već četiri godine boluje od leukemije. Unatoč kemoterapijama, Tessi nikako nije išlo na bolje. Jedan korak unaprijed, a onda tri unazad. Bila je svjesna da neće izdurati još dugo pa je smislila popis od svega deset želja koje mora napraviti prije nego što ode. Nju nije bilo briga što stavlja na popis i kakve će to imati posljedice, samo je znala da umire i da želi izaći iz svojih okvira i srušiti sve granice koje je društvo postavilo. Ponekada je divno o tome razmišljati, nije li? Srušiti te ogromne zidove koji nas sprječavaju da budemo svoji i činimo ono što volimo. Takva su mi se pitanja često vrtjela po glavi dok sam čitala.

 

 

Popis se na početku sastojao od pomalo banalnih želja poput usputnog seksa, isprobavanja droge i krađe u dućanu. Sve su to neke prolazne stvari koje je htjela barem jednom iskusiti. Jedan je dan cijelo vrijeme odgovarala ljudima s “da” tako da je pristajala na svakakve prijedloge.

Tu, kao veliku podršku u tim ludostima, upoznajemo njezinu najbolju prijateljicu Zoey jer ju ona potiče da sve to napravi. Iskreno, ona mi se nije svidjela na prvu jer sam smatrala da je previše ravnodušna prema činjenici da joj prijateljica nestaje ispred očiju i polako umire. Tražila je pažnju iako je pored sebe imala osobu koja je tu pažnju trebala više nego itko drugi.

Općenito su mi ti odnosi između likova u ovoj knjizi čudnovati. Tessa živi s bratom i ocem koji je, kako ona kaže, opsjednut njezinim rakom. S druge strane ima majku koja vodi svoj život te je premalo upućena u Tessin, što opet nije dobro. Ne sviđa mi se kada je dijete toliko prkosno što se dosta puta dalo vidjeti na primjeru glavne junakinje ovog romana, a onda se sjetim da je to normalno. Ona je u tinejdžerskim godinama i, uz činjenicu da ima rak i umire, peru ju hormoni. Čini se vrlo hrabrom i ozbiljnom, hladnom kao da ju ništa ne može povrijediti, no kada shvaća kako bi doslovno mogla na prste nabrojati dane koji su joj preostali uz njezine voljene i ona se slomila. I ja sam se slomila. I vi ćete se slomiti.

Uz spomenute likove imamo i Adama – susjeda kojeg je Tessa u početku promatrala s jedne posebne distance jer je znala da joj zaljubljenost neće donijeti ništa dobro. Realno gledajući na cijelu tu situaciju, nije bilo fer ni prema kome ući u tu vezu jer… Tessa će umrijeti, samo je pitanje vremena, a Adam ostaje nakon nje i od njega se očekuje da nastavi živjeti i preboli to. Oni jesu samo klinci, ali srce ne pita. Mislim da ste mnogi svjedočili tome nebrojeno puta. Znam da ja jesam… Zapravo se ne mogu sjetiti nijednog slučaja koji je bio tako ozbiljan da sam bila primorana birati između onoga što mi kaže razum i što mi kaže srce, a da sam odabrala razum.

 

 

Čitajući ovu knjigu zapravo sam shvatila koliko ljudi u životu imaju vremena napraviti sve što žele ako imaju samo malo dobre volje, želje i ambicije. Tessa je, primjerice, željela obične stvari koje bi kad-tad doživjela, ali nije imala dovoljno vremena. Tko se ne bi želio zaljubiti, imati djecu i doživjeti duboku starost s osobom koju voli? Tko ne bi htio vidjeti kako mu brat ili sestra odrastaju i doživjeti još predivnih trenutaka s prijateljima? Ići na klizanje, u kino ili jednostavno na večeru u grad? Sve su to obične stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo jer smo svjesni da imamo dovoljno vremena kako bi ih ostvarili.

Mislim da sam, nakon ove knjige, počela više cijeniti te obične stvari i vrijedne trenutke koje proživljavam svaki dan. Ja imam vremena za njih, ali Tessa nije imala. Pred kraj knjige, kako se polagano gubila i nestajala, poželjela je više od deset stvari. To me jako pogodilo. Kroz knjigu dobivala sam dojam kako se ona psihički i fizički pripremila da će doći dan kada će umrijeti, ali na tom samome kraju dobiva nevjerojatnu želju za životom i još malo više vremena.

Iskreno, nisam mislila da smrt može biti tako dobro opisana (ovo sada zvuči možda jezivo, ali znate na što mislim – opisi Jenny Downham jednostavno su vrh). Kada sam čitala da netko umire, bilo je to iz perspektive nekog drugog lika (ili u trećem licu) pa nisam dobivala tako snažan dojam premda sam bila itekako tužna. Tessina me smrt najviše dotukla zbog toga što je pisana iz njezinog pogleda na svijet. Polako se gasila, a razmišljala je o moru. O pijesku i školjkama. O vjetru i kiši i o prirodi u kojoj uživa. O ljudima koje voli i koje će tek upoznati.

 

 

Pred kraj sam se doslovce tresla. Dakle, pročitam jedan odlomak, zatvorim knjigu i rasplačem se. Onda obrišem suze iako mi i dalje teku, otvorim knjigu, pročitam još jedan odlomak i eto opet Nijagarinih slapova. Zadnjih jedno pet stranica sam čitala rečenicu po rečenicu nekih pola sata. Bilo je zaista užasno i stvarno, a nikada to ne bih rekla. Ovo mi je još jedan savršen dokaz kolika se moć krije u pisanju i čitanju knjiga te moram priznati da ja ne znam što bih učinila da nemam tu mogućnost. Književnost, o kojem god žanru se radi, me jednostavno ispunjava. Jako sam sretna dok pišem. Nadam se da netko od vas isto tako ima neku strast (ili dijelite sa mnom ovu moju) koja ga tjera da se osjeća tako posebnim.

Knjizi “Prije nego što odem” (eng. “Before I Die“) dajem ocjenu 4/5, a to dajem svakoj koja me toliko uništi kao ova jer znam da me nečemu naučila i da ću o njoj razmišljati danima. Ima stvari koje su mi se nevjerojatno svidjele poput odličnih opisa i cijele te ideje, ali i nekih manje dobrih i nekako nedorečenih poput odnosa između Tesse i ostalih likova. Mislim, zavoljela sam stil pisanja Jenny Downham, autorice ove knjige. Izdavač hrvatske verzije je PROFIL i reći ću vam kako je ovo jedan super teen fiction za sve ljubitelje tog žanra!

Naravno, mišljenja se razlikuju pa je tako i moja bookworm prijateljica Mirela, koja je ovu knjigu čitala paralelno sa mnom jer smo radile live recenziranje na Instagramu, samo jednom zasuzila. A ja? Ja sam zadnjih dvadesetak stranica ridala u suzama. Zapravo smatram da se u tome da isto vidjeti čar tj. utjecaj koji knjiga ima na pojedinca. Ona je knjigu doživjela na drugačiji način od mene, ali to je potpuno u redu. I u redu je ako se vama ne svidi na način na koji se meni svidjela. Nismo svi isti, ali to je odlično jer dobivamo još više tema o kojima možemo diskutirati.

P. S. Mirelu na Instagramu možete pronaći iza korisničkog imena @knjiskimoljac3 gdje postavlja svoje predivne slike i recenzije na neke knjige 😀

Mirela je autorica ove slike tako da joj se ovim putem zahvaljujem na trudu.

→ Mirela je autorica ove slike tako da joj se ovim putem zahvaljujem na trudu.

About Tea

"I am an author; a person who plays with words so they can play in the minds of others."
View all posts by Tea →

1 thought on “PRIJE NEGO ŠTO ODEM – Jenny Downham

  1. Imala sam 11 godina, ali nisam pročitala knjigu. Imala sam 6 godina, ali nisam pogledala film. Smešno ili tužno?
    Sada kada znam da je knjiga jako tužna, još više je želim kupiti i pročitati. Volim kada čitam knjigu i pošteno se isplačem (nazovi me mazohistom slobodno😂). Ne znam koliko bi meni vremena trebalo da se oporavim, jer smo po pitanju vezivanja za likove i svega toga jako slične, ali sam sigurna da bih takvu knjigu pamtila. Ova ide na onu posebnu listu, već spada u one koje moram što pre nabaviti i pročitati *u glavi neonski znak na kome piše HITNO* 😂❤

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *