2018, Po godini recenziranja, Prema izdavaču, Recenzije, Stilus

ŽIVI MI SE – Ingrid Divković

Za početak, rekla bih da su leptiri, nakon čitanja ove knjige, za mene dobili potpuno novo značenje. Pišem recenziju doslovce tri minute nakon što sam pročitala posljednju stranicu knjige te sam još pod dojmom pa mi nemojte zamjeriti ako neki dio teksta neće imati smisla jer želim reći toliko puno dobrih stvari. Mislim da rijetko tko može postići takav efekt na čitatelja u svega 250 stranica poput Ingrid Divković pa vam zato toplo preporučujem da pročitate ovu recenziju do kraja! 😀

Naslovnica je nešto što me istog trena privuklo čitanju knjige premda sam ju dobila kao poklon. Mislim, zaista je divna. Svi oni koji kažu da im izgled naslovnice nije barem malo odigrao ulogu pri kupnji knjige koju nisu imali u cilju kupiti, lažu. Mene je izgled ove knjige očarao. Baš je posebna i odlično izgleda na policama 😉 I ponavljam, znam da recenziram hrvatsku autoricu, našu domaću, ali dajte joj priliku jer je stvarno zaslužila. Nemojte biti jedni od onih zadrtih koji tvrde da samo knjige stranih autora valjaju. Varate se i ja ću vas razuvjeriti (ovo shvatite ozbiljno jer dolazi iz usta sedamnaestogodišnje gimnazijalke)!

Knjiga je ispričana iz perspektiva triju žena. Elena je žena u tridesetima koja iza sebe ima tešku prošlost počevši od vlastite obitelji pa sve do prošlogodišnjeg saznanja da sa svojom boljom polovicom nikada neće moći biti biološki roditelj. Sve te stvari poprilično su loše utjecale na nju i uskoro se odala alkoholu. Okej, možda sam se krivo izrazila, nije ona bila ona okorjela alkoholičarka, ali nije oklijevala nagnuti čašu kada bi se pored nje našlo vino, što je postalo učestalo nakon što su Ivan i ona uspjeli udomiti Anu.

 

 

U tom trenutku dolazimo do drugog lika u knjizi. Ana je šesnaestogodišnja djevojka koja je veliki dio života provela u domu za nezbrinutu djecu. Ona i Elena nisu se baš našle na istoj valnoj duljini. Iako je Elena žudjela za djetetom, došla je do zaključka da se ne može nositi s još jednom osobom koja ima bolnu prošlost, a Ana ju je zaista imala i bilo joj je teško, naročito zbog godina u kojima se nalazi. Moramo priznati kako tinejdžeri sve dublje shvaćaju i osjećaju, a njezina situacija definitivno nije pomagala hormonima koji su divljali na svoj karakterističan buntovan način. Ana spletom okolnosti pročita poruku na Eleninom mobitelu u kojoj joj Naida, odgajateljica u domu, odgovara kako djevojku, u tom trenutku, nije moguće vratiti u dom. Šesnaestogodišnjakinja tada odluči pobjeći s mjesta na kojem se osjeća toliko usamljeno i neprihvaćeno.

 

 

Naidinu perspektivu imamo prilike čitati tek pred kraj knjige premda se onda provlači kroz cijelu fabulu. I ona je potpuno slomljena žena, životnom pričom dosta slična Eleni, ali Ana ju je nekako držala. Iako je dijete, bila je njezin oslonac kada ju život nije baš mazio, a ljubav je bila uzajamna. Naida je također jako bitan faktor u Aninom životu jer su se njih dvije u domu najviše povezale tako da ju je tinejdžerica smatrala osobom koja je, po važnosti, odmah poslije majke. Ani je bilo jako bitno održati kontakt s Naidom jer joj je ona ulijevala neku vrstu sigurnosti i zaštite. Znala je da joj se uvijek mogla obratiti i u njoj naći utočište.

Svi mi imamo nekog takvog. Osobno dolazim iz obitelji koja ne funkcionira baš najnormalnije, ali u mom životu postoje dvije žene kojima dugujem sve na svijetu. Dvije žene koje neizmjerno volim i poštujem, koje me inspiriraju. Zbog jedne od njih se, na kraju, ova knjiga našla u mojim rukama pa evo javne zahvale meni najdražoj ženi na svijetu. Zbog tebe sam ono što jesam! 😀

 

 

Nego, da se vratim na knjigu (žao mi je što ovako skačem s teme na temu, ali, kao što rekoh, imam vam toliko toga za reći!). Kada sam završila s čitanjem, shvatila sam da je to bila dobra stvar jer sam stekla uvid u tri potpuno različita života, ali s velikom zajedničkom željom: ljubav. Likovima je zajednička teška i bolna prošlost, no sve teže istom cilju. Biti voljen. A što je bitnije od toga? Ne bi li svi ljudi u životu trebali osjetiti kako je to biti istinski voljen? Svrstala bih to u osnovno ljudsko pravo, ma, ljudsku dužnost da prema svima šire sreću i ljubav.

 

 

Zapamtite, ljudi često upijaju našu energiju, barem ja tako mislim. Ako sam nasmijana, nasmijat će se i drugi. Ako sam vesela, drugi će se isto veseliti. No, u slučaju da čitavo vrijeme širim negativnu energiju oko sebe, i drugi ljudi osjećat će se nelagodno, a to ne želim. Znam da je nemoguće, ali ja bih najradije da svi ljudi na Zemlji gledaju na svijet kroz ružičaste naočale, prva bih svima osigurala po jedan primjerak! Pojedinac ne može napraviti mnogo, ali krenite od sebe. Kada bi svatko krenuo od sebe, vidjeli biste kako bismo daleko dogurali 😀

 

 

Cijela knjiga prožeta je fenomenalnim opisima. Dakle, to su vam doslovno usporedbe i metafore koje… ma ne znam uopće s kojom bih autoricom mogla usporediti ovo čudo od Ingrid koja je iz Lijepe naše jer stvarno rijetko viđam takav stil pisanja u modernim knjigama. Dok sam čitala, često sam si bilježila citate koji su na mene ostavili snažan dojam, no shvatila sam da ih ima toliko da bi bilo najbolje da cijelu knjigu iskopiram i papirima oblijepim čitavu sobu. Zvuči poprilično nagomilano, sve ove pohvale i moji pozitivni komentari, ali vjerujte mi da je tako. Napominjem da ovu knjigu morate pročitati S V I, barem jednom u životu.

 

 

Znate onaj osjećaj kada, ne da vam satima ili danima ništa ne ide po planu, nego tjednima? E pa, tako sam se ja osjećala. I onda sam ovo pročitala. Stvarno ima hrpa motivirajućih riječi koje nisu bez veze nabacane, nego zaista imaju smisla. Knjiga je malo teža za moj ukus, trebate joj prići s posebnim pristupom, ali kada shvatite… nosit ćete osmijeh na licu cijeli dan. Iz brojnih intervjua koje je autorica napravila, a i kratke biografije potkraj knjige, da se saznati kako je Ingrid Divković profesorica hrvatskog jezika, književnosti i filozofije pa sam htjela nadodati kako se dosta primjećuje taj dodir filozofskoga u opisima, a to se stvarno odlično uklapa u knjigu. Sviđa mi se i činjenica da fokus nije strogo samo na radnji, nego i na karakterizaciji likova koji su vrlo dobro psihološki razrađeni.

U slučaju da poželite pročitati neke njezine tekstove, koji su zaista genijalni, stavljam vam linkove za njezin Blog, Facebook i Instagram profil koje i sama često posjećujem. Pretpostavljam da ne bi trebalo biti problema, sve je na hrvatskom i nemate nikakvih isprika osim stvarno otići i odmoriti dušu ako volite takvu vrstu književnosti. Možda sam već na kraju i dosadna, ali objava će zauvijek ostati ovdje dokumentirana pa bih voljela istaknuti kako je Ingrid Divković jedno pravo nadahnuće i spisateljica na koju se valja ugledati. Nadam se da ću se, kroz neko vrijeme ako i sama uspijem izdati knjigu, vratiti na ovo i biti ponosna mlada autorica i blogerica poput nje jer sadašnjim iskustvom znam kroz što je prolazila. Na kraju, ne kaže se bez veze Per aspera ad astra, zar ne? 😉

 

 

Knjigu „Živi mi se“ dobila sam za Božić, a tek je u ovo vrijeme došla na red za čitanje zbog čega, iskreno, žalim jer mislim da sam ju stvarno trebala prije pročitati. Dajem joj čistu šesticu (od mogućih 5 zvjezdica, bodova ili što vi već dajete svojim pročitanim knjigama) jer je toliko dobra. Zahvaljujem i Stilusu što nam je s divnom hrvatskom autoricom predstavio priču o borbi ove tri, hrabre žene koje, rekla bih predstavljaju naš rod u punome sjaju, od padova pa do uspona od kojih ne možemo pobjeći.

 

About Tea

"I am an author; a person who plays with words so they can play in the minds of others."
View all posts by Tea →

8 thoughts on “ŽIVI MI SE – Ingrid Divković

  1. Kakvo je ovaj dan sranje bilo dok nisam procitala nesto tvoje. Knjiga se cini tmurna, ali ti si je donijela s toliko topline, da me privukla automatski. Keep up the good work!❤

  2. Predivno. Stvarno, način na koji si iznela sve, čak i ono skakanje sa teme na temu (to često radim, što se može primetiti, pa ne zameram drugima). Nadam se da ću ovu knjigu naći negde na našim prostorima u skorije vreme (već sam počela da uhodim Vulkan i Lagunu, ali nije to sve), jer sam već čitala neke njene tekstove na blogu i ostala sam oduševljena.😍❤

    1. I ja sam vječito oduševljena njezinim riječima! Nadam se da će ju izdati i kod vas… ako ništa drugo, skupljaj novce pa skombiniraj da ti nekako iz Hrvatske dođe 😀

  3. Moram priznati da od jučer samo odbrojavam sate da konačno pronađem malo vremena i pročitam tvoju novu recenziju. I Tea, ovo je definitivno NAJBOLJA RECENZIJA koju si do sada napisala. Nisi nam pisala o knjizi nego kako se ti osjećaš zbog nje. Ostavila si me bez teksta i zaista, od sveg srca se nadam da ćeš izdati tu knjigu koju si spomenula jer si to sto posto i zaslužila. ♡♡

    1. Draga Ena, hvala ti na divnom komentaru i odvojenom vremenu za čitanje. Jako sam sretna što sam vam tako uspjela prenijeti svoje osjećaje na tu temu. Zaista ti preporučujem da ju što prije pročitaš, uskoro će praznici!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *